Više stvari znači više tjeskobe

Mnoga djeca rastu u brizi – jesu li njihove stvari "dovoljno dobre"? Je li njihova odjeća prava marka? Imaju li najnovije gadgete? Trebaju li mijenjati model telefona? Moraju li imati ipad? Što je cool ovaj tjedan?

Vjerojatno mislite da govorim o tinejdžerima, i u pravu ste. No, znam i za djecu od deset ili čak manje godina koja su opsjednuta time koje marke su njihove traperice i djecu koja kritiziraju drugu djecu zbog (ne)kvalitete njihovih elektroničkih naprava.

Djeca 21. stoljeća su često usmjerena na sebe kao potrošače, umjesto kreatore ili proizvođače. Ona su ne samo žrtve oglašivača koje razvijaju impulzivne navike kupovanja koje ostaju za cijeli život, nego i propuštaju radost i osjećaj samopouzdanja koji dolazi od kreiranja nečeg čime se mogu ponositi.

Psiholog Erik ERIKSON identificirao je nekoliko razvojnih stadija koje sva djeca prirodno prolaze. U svakoj fazi djeca svladavaju određene koncepte i vještine, a Erikson kaže da postoji poželjan i nepoželjan ishod u svakoj fazi. U dobi između šest i dvanaest godina djeca prolaze fazu poznatu kao "industrija ili inferiornost". Nije potrebno naglašavati koja se smatra poželjnijim ishodom za buduću sreću djeteta.

„Industrija“ je dobra za našu djecu, posebno u toj dobi. Ipak, još su premlada za formalni posao. Industrija se može poticati uz posvećenost školskim zadatcima, organizirane aktivnosti, volontiranje u zajednici zajedno s obitelji. U toj fazi je također ključno da naučimo dijete osjećati radost koja proizlazi iz stvaranja.

Ovisno o njihovoj dobnoj skupini, potičem djecu oko sebe da stvaraju umjetnost, pišu priče, izrađuju nakit ili čestitke, pišu scenarije i snimaju pjesme.

Mnoga djeca te dobi, sve dok ne probaju, ne shvaćaju da više zadovoljstva proizlazi iz izrade, nego iz kupovanja nakita. Više zadovoljstva mogu naći u pletenju nego kupnji šala, više radosti naći u učenju glazbenog instrumenta, nego u skidanju pjesama sa iTunesa. 

Kad djeca proizvode vlastite kreacije na koje mogu biti ponosna, to pomalo umanjuje bijesni konzumerizam koji ih okružuje. Počinju se prepoznavati kao kreatori ili proizvođači, ne samo kao potrošači. Prepoznaju i cijene vlastitu kreativnost i talente. Tada prestanu biti zabrinuta za svoj imetak i počinju se ponositi svojim kreacijama. Ako možete, potaknite dijete da počne stvarati danas i usmjerite ga prema sretnijem životu.

..................

NAPOMENA: 

• GoZen! – edukativni programi, alati, videozapisi za pomoć edukatorima i roditeljima. Sve što se ovdje događa slijedi princip da se emotivna dobrobit kultivira praksom.
• Izvor: gozen.com