Možete li se osjećati ugodno kad učenik padne vaš predmet?

…  zvao njihove roditelje i nudio razne prilike za nadoknadu gradiva, stavivši im se na raspolaganje iznad svojih obveza prema razredu.

Kao rezultat neuspjeha morao sam zaključiti negativnu ocjenu. Nije mi bilo drago što ih moram srušiti, ali osjećao sam da je nepošteno dati im bilo što drugo osim onog što su zaradili.

Nekoliko dana kasnije ravnatelj me prozvao: „Kada učenik pada, učitelj pada“. Ali, ja nisam osjećao da sam iznevjerio svoje učenike – zaslužena ocjena je zaslužena ocjena. Ipak me je to grizlo i do danas nisam našao precizan odgovor na pitanje: kad je u redu osjećati se ugodno nakon zaključivanja negative ocjene?

Na pamet mi pada nekoliko scenarija.

PRILIKA ZA ISKUPLJENJE

Ako joj se pravilno pristupi, negativna ocjena može učenika postati prilika da krene uzlaznim umjesto silaznim putem. Trebate razgovarati s djetetom o tome zašto je palo predmet, što je trebao činiti drugačije i kako trebaju izgledati njegovi sljedeći koraci.

Najvažnije je oblikovati situaciju kao priliku za popravak i zaradu još jednog pokušaja. Morate učeniku postaviti stazu za uspjeh iako sumnjate da će poći njome.

Meni ne postoji ništa gore od djeteta naviknutog na neuspjeh. Jedan neuspjeh za dijete može biti dovoljno toksičan, apsorbiranje neuspjeha za neuspjehom je jednostavno štetno.

POTREBNA LEKCIJA

Ponekad su negativna ocjena i popratni neugodni razgovori upravo ono što djetetu treba kako bi naučilo izbjegavati takve situacije. Nije to brutalan način „dijeljenja packi“. To je način da se naglasi princip kako je neugoda potrebna za pokret.

Morate reagirati na učenikov pad. Izostanak reakcije samo pojačava djetetov nemar za ocjenom. Vaša pozornost je učeniku kisik i jak odgovor s vaše strane naglasit će važnost uspjeha.

DUBOKO UKORIJENJEN OTPOR

Lako je učenika etiketirati kao lijenog i drskog. Iako je to ponekad slučaj, takav zaključak možete donijeti tek kad ste iscrpili sve ostale pokušaje. Možda postoji skrivena poteškoća u učenju, nestabilnost kod kuće, suočavanje s teškim situacijama itd.

Ne promatrajte akademski neuspjeh kao bolest, nego kao dio nekog većeg problema.

NE DOPUSTITE DA STVAR POSTANE OSOBNA

Prirodno je kriviti glasnika loših vijesti. Morat ćete podsjećati učenika i roditelje da ste vi samo glasnik djetetove loše izvedbe i inzistirati na tome da su oni odgovorni za vlastite ocjene i uspjeh.

Pripremite se iznijeti listu stvari koje ste učinili za učenika. Ako ste se odnosili prema učeniku s poštovanjem i brigom, vijest će biti primljena relativno dobro.

Taj napor će se isplatiti jer dokazuje da niste napustili dijete zbog loše izvedbe. Lako je stajati uz nekog tko dobro radi, ali stajati uz nekog tko ima problema – e, to zahtijeva posvećenost i ustrajnost.

Neuspjeh je težak učeniku i učitelju, ali može biti i prilika za povezivanje. Samo zapamtite da se često više toga događa nego što oko može uhvatiti i da vaša reakcija neće odmah polučiti uspjeh. Posadite sjeme, radite s djetetom i vjerujte da će vaši napori uroditi plodom.

..................

NAPOMENA: 

• Concordia University Portland –posvećeno pripremi učenika za život i podršci edukatorima.
• Autor članka Brian P. GATENS nadzornik je u javnoj školi Emerson Public School, ima više od 12 godina iskustva kao učitelj u javnim i privatnim školama.
• Izvor: education.cu-portland.edu