Svi sjednimo na loptu

Danas se te lopte ne upotrebljavaju isključivo na treninzima, nego su u sve većoj uporabi u uredima, školama, na mjestima gdje se sve više sjedi.

Novitet pod nazivom „švicarska lopta“ (Swiss ball) razvio je 1963. godine Aquilino COSANI, talijanski proizvođač plastike. Lopta, tada poznata kao „Pezzi-lopta“, isprva se upotrebljavala za liječenje novorođenčadi u Švicarskoj te poslije u fizikalnoj terapiji odraslih, a danas svjedočimo njezinoj primjeni od fizikalne terapije, do profesionalnog sporta i rekreacije. Pronalazimo je i pod raznim drugim nazivima kao što su pilates-lopta, švicarska lopta, balans-lopta, Pezzi-lopta, fitness lopta, physioball, exercise ball, fit ball, gym ball, no, svi ti nazivi označuju isti rekvizit.

U razredu veći dio vremena sjedimo, sve je veći broj djece s nekim problemom kralježnice, bilo to loše držanje ili su to već postojeći manji deformiteti koji zahtijevaju terapijsku korekciju. Poznato je da svi mi sjedeći provedemo i veći dio dana, bez obzira na to sjedimo li na radnome mjestu, u školi, kod kuće, ispred televizora, računala, na druženjima. Takvo sjedilačko ponašanje svrstava nas u rizičnu skupinu sklonu obolijevanju od dijabetesa, srčanih tegoba i pretilosti.

• Zašto ne spriječiti da ne bismo morali liječiti?

Dodatni poticaj dobila sam posve slučajno od specijalista fizijatra kojem sam ispričala svoju namjeru. Njegove riječi na kraju konzultacije bile su: „Bravo! Nabavite ih što prije.“

Eto razloga zbog kojega sam predložila roditeljima da malo razmisle o mogućnostima upotrebe pilates-lopti i u učionici. Djeca su nam sve živahnija, često se ljuljaju na stolcima, podmeću noge te nepravilno sjede i gube koncentraciju koja im je potrebna za rad. Sve su to bili vrlo jaki argumenti i roditelji nisu mnogo razmišljali. Složili su se s prijedlogom i nabavili smo lopte. Najprije smo posudili lopte u dvije veličine kako bismo odredili pravu veličinu i točan broj. Na tim loptama sjedili su učenici nekoliko dana. Izmjenjivali su se na loptama, prilagođivali se, održavali ravnotežu, smirivali se jer je na loptama trebalo pisati, crtati, slikati i činiti sve ono što se radi inače na nastavi sjedeći na sjedalici. Iznenadili su i mene jer su sve shvatili i odradili vrlo ozbiljno. Lopte nisu škripale, učenici su se trudili biti mirni, nisu poskakivali na njima za vrijeme nastavnog sata.

Učenike sam upoznala s mogućim problemima koji se mogu pojaviti na početku sjedenja na lopti kao što su umor i otežano održavanje ravnoteže. Dogovoreno je da mogu sami zamijeniti loptu stolcem kada im postane naporno sjediti na lopti.

Djeca su me, naravno, razuvjeravala da to neće biti potrebno, no pokazalo se da doista mogu sjediti jedan sat, a da im je nakon toga potreban predah. Kad im je bilo dosta, sjeli su na stolce, a nakon predaha ponovo su imali mogućnost uzeti loptu. Takav dogovor odlično funkcionira.

Lopte su djelovale i na bolje raspoloženje, povećanje koncentracije za vrijeme nastavnog sata te je postignuta veća učinkovitost u učenju i obavljanju zadataka. U početku bilo je i migoljenja, škripanja, struganja, poskakivanja jer sve je to bilo novo, zanimljivo i trebalo je istražiti svaki pokret koji se može napraviti na svojoj lopti.

Zanimljivo je da smo i sat tjelesne i zdravstvene kulture odradili na loptama. Učenici su bili posebno uključeni i kreativni te su osmišljavali vježbe jer su zaključili da se može izvesti mnogo različitih vježbi s loptama i na loptama.

I, da, za kraj vrlo važna činjenica.

I učiteljica ima svoju loptu. Ona je na lopti, sjedi i vježba uz svoje učenike.

Mi odsad možemo reći jednu, malo promijenjenu, poznatu izreku:

Sjednimo na loptu!

……………………..

Elena BRAJKOVIĆ, OŠ Vladimira Nazora, Pazin