GEORGE COUROS, VODEĆI AMERIČKI EDUKATOR U PODRUČJU INOVATIVNOG UČENJA
Tri su stvari potrebne da inovacija cvate u učionici, a to su – odnosi, odnosi i odnosi
Na početku moje karijere mnogo kolega reklo mi je (više nego jedanput): „Nemoj se smijati učenicima sve dok Božić ne prođe.“ Kao mladom učitelju, rekli su mi da je važno pobrinuti se…
… da me učenici poštuju i shvaćaju ozbiljno te da ću, ako vide da sam previše dobar, izgubiti njihovo poštovanje.
Ja nisam jedini učitelj koji je primio taj savjet u svojoj karijeri.
Ipak, ja doista volim učenike. Oduvijek sam ih volio. Stoga sam savjete svojih kolega shvatio kao da moram biti nešto što nisam. Ja osjećam mnogo bolju povezanost s ljudima za koje mi se čini da doista mare za mene. Tu ne ne mislim na to da moramo biti prijatelji sa svakim učenikom, nego na to da se brinemo za svoje učenike.
Neki ljudi shvatiti to će shvatiti na sljedeći način: „Očekuješ od mene da budem prijatelj s učenicima?!“ Nikako.
Ja samo očekujem da se prema učenicima ponašamo brižno i s poštovanjem, a istodobno imamo visoka očekivanja od njih, jednako kako bismo i mi željeli da se drugi ponašaju prema nama kao prema odraslima.
To sam napisao u svojoj knjizi Inovatorov način razmišljanja: Osnažite učenje, oslobodite talent, i vodite kulturu kreativnosti, u poglavlju „Odnosi, odnosi i odnosi“.
Ako želimo promjenu, mi, učitelji moramo uspostaviti vezu s njihovim srcima prije nego što uspostavimo vezu s njihovim umovima.
Provođenje vremena na razvijanje odnosa i izgradnju povjerenja temelj je za razrednu dinamiku i razvoj učenika. Bez kulture vremena ne postoji kultura inovacije. Sve počinje od stvaranja okružja u kojem se ljudi osjećaju tako da su zbrinuti, te da ih podupiremo i njegujemo – a to je ono za što definitivno znamo da utječe na učenje u učionici.
U svijetu u kojem je digitalna komunikacija norma, mi žudimo za ljudskom interakcijom više nego ikad. To je razlog zbog kojeg trebate tri stvari da biste se pobrinuli da inovacija cvate u vašoj učionici, a to su – odnosi, odnosi i odnosi.
Prije pedesetak godina odnosi su bili najvažnija stvar u školama, a 50 godina od danas stvari neće biti mnogo drugačije.
Vi možete gurati ljude naprijed, ali oni moraju znati da im čuvate leđa, da ste tu za njih.
Sljedeći put kada čujete nekoga kako kao edukacijsku strategiju izriče frazu „Nemoj se smijati sve dok Božić na prođe“, ohrabrujem vas da ga pitate kako bi se ta osoba osjećala kao učenik u tome istom okružju.
S godinama sam promijenio način na koji razmišljam u vezi s mnogim stvarima, ali moja vjera u važnost dobrih odnosa u edukaciji samo je ojačala. To je temelj na kojem gradimo sve ostalo da bismo stvorili izvanredne škole. To nije jedina važna stvar, ali bez nje, nemate ništa.

…………………….
NAPOMENA
- George COUROS vodeći je američki edukator u području inovativnog vođenja, podučavanja i učenja. Radio je kao učitelj, administrator i ravnatelj. Autor je knjiga The Innovator’s Mindset; Empower Learning, Unleash Talent te Lead a Culture of Creativity. Poznat je kao govornik o inovaciji učenja i angažiranju učenika, a surađivao je sa školama i organizacijama širom svijeta.
- Izvor: georgecouros.ca
Učenje počinju kod kuće, a produbljuju ga u učionici
Zatim postavlja pitanje i radi stanku prije nego što odabere…
Kultura učenja: kako nastava zaista unaprjeđuje učenje
… pod nazivom „Auf die Lehrer kommt es an” („Sve…
Diferencijacija: na kraju se sve svodi na učitelja
Naša blogerica, učiteljica Elizaveta KAPUSTINA objašnjava što uzrokuje probleme u…









