Pet koraka za bolji početak sata

Koliko dugo vašim učenicima treba da se smjeste i primire na početku sata? Jeste li ikada izmjerili to vrijeme? Ja to nikada do ove godine nisam napravila, kada sam u sklopu svoga profesionalnog razvoja morala odabrati jedno područje u kojem se želim poboljšati: odabrala sam početak nastavnog sata. A kada sam počela pomnije obraćati pažnju na to, šokirala sam se.

Nemam vlastitu učionicu i moram seliti između nastavnih sati. Kontinuirano tražim marginalne prednosti u svojoj praksi, stoga su mi potrebne tehnike koje mogu povećati moju učinkovitost i učenje mojih učenika.

Nakon što sam čitala o strategijama mikroupravljanja, odlučila sam poboljšati vlastitu praksu. Činilo se pametnim početi od početka. Stoga sam mjerila vrijeme koje bi prošlo od početka sata do početka samih lekcija.

Pitala sam koliko dugo treba mojim učenicima sedmog razreda da se smjeste, primire i budu spremni za učenje?

■  ODGOVOR JE: otprilike pet minuta po nastavnom satu. To znači da tjedno gubimo otprilike 20 minuta odnosno 12 sati ili 12 lekcija godišnje. To je golema količina utrošenog vremena i energije. Umjesto da iskoristimo ovo vrijeme da počnemo raditi, učenici su ga trošili da bi se prisjetili gdje sjede, raspakirali svoje torbe i izvadili knjige.

Odlučila sam si postaviti cilj da smanjim vrijeme potrebno za početak svojih lekcija na manje od minute. Evo što sam napravila sa svojim učenicima sedmog razreda da bi moji početci lekcija glatko prošli:

1) REKLA SAM UČENICIMA ŠTO POKUŠAVAM NAPRAVITI I OBJASNILA IM RAZLOGE. Već ih otprije redovito ohrabrujem da budu odgovorni i spremni za učenje, stoga sam unaprijed postavila temelje.

2) POČELA SAM IZLAGATI LEKCIJE POKAZUJUĆI UČENICIMA KAKO IZGLEDAJU kad su spremni učiti. To postižem fotografijama i videozapisima koje snimim tijekom prethodnih lekcija, a koje učenike podsjećaju na ono što želim vidjeti.

3) PROCES ISTRAŽIVANJA PRETVORILA SAM U NATJECANJE među učenicima. Za svaku učionicu u kojoj imamo nastavu odredila sam tim od dvoje ili troje učenika koji su razredni nadzornici. Njihova je odgovornost podijeliti knjige i opremu, prikupiti domaću zadaću, pobrinuti se da je svaka zadaća potpisana i podsjetiti učenike da budu spremni i tihi uoči početka sata.

 4) BILJEŽIM KOLIKO DUGO RAZREDU TREBA DA BUDE SPREMAN za učenje na početku svakog sata i redovito obavještavam učenike o tome koji tim nadzornika uspije najbrže pripremiti razred za rad. Najbolji tim pohvalim i obavijestim njihove roditelje o tome kako obavljaju dobar posao.

5) DOK UČENICI ORGANIZIRAJU SAMI SEBE, JA ZA TO VRIJEME, koje sam inače trošila na dijeljenje materijala i knjiga, za postavljanje svoje lekcije kako bih bila spremna u isto vrijeme kao i učenici.

Još iskušavam ove metode. Ishodi nisu konačni, ali za sada su razlike vidljive, a reakcije pozitivne. Zbog toga već imam manje administrativnih poslova u učionici, pa mi ostaje više vremena za poučavanje, dok učenici rade važan korak prema tome da sami nauče kako učiti.

 ………………………

  NAPOMENA

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i teritorija te stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati edukatore širom svijeta.
• Izvor: tes.com