Kamo je nestalo znanje?

KAKO STEĆI ODREĐENU KOMPETENCIJU?

Ne bi li stekli određenu kompetenciju, učenici najprije moraju usvojiti odgovarajuće znanje.

Prvašići trebaju naučiti kako glas pretvoriti u slovo.

Tko će im pružiti to znanje?

Učenici su izloženi različitim poticajima, no treba ih pravilno usmjeravati kako bi stekli određeno znanje. A to je posao nas učitelja. Mi ih učimo pravilno pisati slova, povezivati slova s predmetima u okolini i stvarati riječi, a od niza riječi rečenicu. Tako smo došli i do primjene znanja.

Učenike učimo tomu da znaju primijeniti stečena znanja. Riječ je o kompetencijama koje oni stječu tijekom svojeg školovanja.

KOMPETENCIJE KOJE UČENICI STJEČU:

• komunikacija na materinskom jeziku
• snalaženje u prostoru, neposrednom okružju, zavičaju, domovini
• računanje, odnosno primjena osnovnih računskih operacija, zbrajanja i oduzimanja, u svakidašnjem životu
• izražavanje u umjetničkim područjima, samostalan pristup i kreativno rješavanje problema
• služenje suvremenom tehnologijom i siguran pristup internetu (razrednim stranicama).

Za svaku od navedenih kompetencija potrebno je znanje, sposobnost, samostalnost i odgovornost – sve čemu ih ja kao učiteljica poučavam kako bi oni i sami mogli procijeniti jesu li stekli određenu životnu sposobnost/vještinu/kompetenciju.

KOMPETENCIJE BI TREBALO ZNATI PRIMIJENITI U SVAKIDAŠNJEM ŽIVOTU

Jesu li naši učenici u primarnom obrazovanju stekli kompetenciju, znanje, sposobnost ili nešto četvrto?

Tko je „pobrkao lončiće” i učitelju nametnuo uporabu stručnih termina ne promislivši prije toga kakva je doista uloga učitelja u razredu?

Znanja trebaju biti jasno definirana unutar jednog predmeta, a učitelj na različite načine prenosi znanje svojim učenicima.

U njih možemo razviti razne kompetencije, ali mi poučavamo i odgajamo učenike čija buduća zanimanja ne znamo.

Gordo zvuči kažemo li da su nakon određenog broja nastavnih sati učenici stekli kakvu kompetenciju, a zapravo  je riječ o tome da su upoznali samo osnovna (primarna) znanja o nekom području.

Bilo bi bolje kad bismo umjesto „velikih” i stručnih riječi upotrebljavali obične i jasne, primjerene i razumljive našim malim učenicima.

Jer, smisao je školovanja da oni razumiju što im njihova učiteljica želi reći.

Sandra VUK,

UHURN Zvono

OŠ Augusta Šenoe, Zagreb