Mali, a tako veliki

Moj je razred čvrsto povezana zajednica u kojoj svatko točno zna svoju ulogu i zadatak. Toliko smo usklađeni da učenici znaju što znače moji izrazi lica. U posljednja je četiri mjeseca u našem razredu i pripravnica Iva R.

Vrlo je brzo postala naša stalna učiteljica. U svakom je trenutku spremna pomoći, objasniti nejasno, održati sat ili otići s nama na izvanučioničku nastavu.

I ona je primijetila da su se učenici promijenili – narasli su, lakše se pridržavaju uputa i bolje usvajaju sadržaje koji su im namijenjeni. Ja sam uočila da se pripravnica dobro uklopila u našu razrednu zajednicu. Držim da bi ubuduće što više mladih pripravnika trebalo dobiti priliku biti u razredu s učenicima i učiteljima jer nam to svima koristi.

Vratimo se mojim učenicima.

Sad, kad smo se oni i ja napokon uskladili, približava se kraj školske godine. Pomalo mi je žao što ćemo se rastati na tri mjeseca jer će mi trebati dosta vremena da sve vratim na staro.

U mojem razredu nema tučnjave, grubih riječi, psovki ni vikanja. Svojim učenicima jedino znam prigovoriti da su brbljavi poput svoje učiteljice.

Ta brbljavost nije onaj neugodan, nego poticajan žamor – učenici postavljaju pitanja, pomažu jedni drugima i aktivno sudjeluju u nastavi želeći se istaknuti.

Sadržaji koje smo obradili tijekom nastavne godine objavljeni su na razrednoj stranici i slika su našeg rada.

• Razredna stranica

Moji su đačići u dvije godine od zaigrane djece postali pravi učenici – marljivi, aktivni i vrlo privrženi. Preostaje nam samo da posljednjih pet dana uživamo u igri, smijehu i zabavi jer smo odavno napravili sve što smo trebali. Budući da mozak voli pamtiti neobične stvari, posljednje ćemo dane ove školske godine učiniti nezaboravnima.

............

Sandra VUK | Osnovna škola Augusta Šenoe, Zagreb  | UHURN Zvono  

............ 

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.