Ocjena u prvom razredu

Prošla su četiri mjeseca prvog razreda, četiri mjeseca gdje smo neke stvari učili prvi put, neke ponovili, a neke i zaboravili : )

Sada postaje ozbiljno - smajliće, različite crteže koje su ostavljali učitelj ili učiteljica sada zamjenjuju brojke od 1 do 5.

Strašno, zar ne? Ili nije….

Ocjene se ne treba bojati, ocjena nije strašna, one nas ne ujeda, ne muči, ocjena je samo znamenka koju koristi učitelj ili učiteljica i ništa više.

Najčešće zajedno u razredu (na satu razrednika) donesemo pravilo što je koja ocjena.

5

dobije svatko tko se potrudi, koji ispuni sve zadano, koji prati sve što se radi i pristojan je (rekla je jedne godine Ana kad smo razgovarali o ocjenama)

4

dobije onaj koji je samo malo pogriješio, slovo mu se krivo okrenulo ili nije dobro čuo, ali i dalje je sve vrlo dobro napravio (rekao je Vito u svom objašnjenju ocjene)

3

je za učenika koji dobro zna, ne želi puno objašnjavati, nekad se malo i zaigra pa ne čuje što treba, ali zna, dobro zna sve što treba. (većina je učenika ocjenu označila ovim riječima)

2

ne volimo dobiti, dva je nešto što nas podsjeća da nismo sami učili, nismo dovoljno se trudili nismo bili spremni i zato se trebamo puno više potruditi (napisao je Mario)

1

ne voli nitko i zanimljivo je da djeca teško opisuju što je za jedan, jednom je Nino napisao: Ako baš ništa ne napravim, ostavim prazno, i ljutim se, odbijam ispuniti onda sam sebi dam jedan jer više nisam ni zaslužio.

Kako se ne bi  pojavili problemi oko ocjena važno je odmah u prvom mjesecu u prvom razredu drugog polugodišta održati roditeljski sastanak. Na njemu roditeljima treba detaljno objasniti pojmove: vremenik provjera i kriteriji ocjenjivanja.

Ja i pročitam te dokumente i svaku stavku objasnim, uvijek postoje roditelji kojima je to prvo dijete u prvom razredu i za to još nisu čuli.

Ono što posebno ističem na roditeljskom je da ocjena nije samo ona iz provjera, nego da ocjenu čini više elemenata i da moraju biti upoznati s time.

Prilažem i kratak isječak svojeg roditeljskog sastanka na dnu.

U odgojnim predmetima važan je i pristup radu, odgojni elementi jer i sami predmeti nose to ime: glazbena KULTURA, likovna KULTURA i tjelesna i zdravstvena KULTURA; zato je potrebno osvijestiti roditeljima da skup svih tih elemenata čini ocjenu.

Roditelje upozoravam da ne štete djetetu pričom kakvi su oni bili učenici i kako „priznaju, dopuštaju“ samo petice jer kroz životnu prizmu ocjena nas ne čini čovjekom niti je ona mjerilo naše budućnosti i sreće.

Ocjena je samo slika kako je u zadanom trenutku učenik nešto usvojio ili nije i ona je jednako važna učitelju, roditelju i djetetu. Zato ocjena mora biti javna i dobro objašnjena.

Ponekad je ocjenjivanje dobro prepustiti razredu (uz prisutno zašto? kod objašnjavanja ocjene), jer kroz godine iskustva pokazalo se da su to i najobjektivnije ocjene, najpoticajnije i najiskrenije ocjene koje učenici pamte u svom školovanju.

……….

Sandra Vuk, OŠ Augusta Šenoe, UHURN Zvono

KLIKNI tu je link na prezentaciju