Oni mogu (gotovo) sve

Volim raditi u četvrtom razredu, volim osjećaj da učenici mogu sve, odnosno da mogu svladati svaki izazov koji im postavim. Volim kada se tijekom naše komunikacije u učenika budi želja za dokazivanjem, pa mi žele pokazati da znaju više od mene (mnogi i znaju). Drago mi je da ravnopravno raspravljamo, ali i da se u svakom trenutku zna tko je učitelj.

Nedavno sam prebacivala na drugi uređaj televizijsku snimku jedne emisije koja je snimljena prije pet godina. Znatiželja me potaknula da je ponovno pogledam. Dirnulo me kako je moj bivši učenik T. G. objasnio zašto sam za njega pojam učiteljice. Osim njegove pohvale (kojoj ovdje nije mjesto), najupečatljivije su mi bile njegove riječi da sam ga „pratila” dok je odrastao i školovao se. Kad gledate kako je netko koga ste učili množiti dva broja sada odrastao, ne možete ostati ravnodušni.

U tom istom tjednu na MOOC-u, mrežnom tečaju za usavršavanje učitelja i nastavnika koji je organizirao CARnet, na forumu za upoznavanje opet sam srela bivšeg učenika (M. V.) koji je profesor u jednoj srednjoj školi. Bila sam iznimno ponosna. Iako je on danas odrastao čovjek koji se stručno usavršavao poput mene, za mene je i dalje bio onaj dječak kojeg sam učila.

Takva je situacija i s mojim 4.b.

Gledam ih i u njima vidim male ljude. Vidim kvalitetne mlade ljude, njihov potencijal, vidim da je to generacija koja može i koja budi vjeru da za našu budućnost ima nade.

U razredu su naučili kako izgleda život u nekoj zajednici. Pravila se znaju – ne samo deklarativno nego ih i primjenjujemo, a svi znaju zašto i kako. Učenici dobiju odgovore na sva pitanja koja postave ili ih sami istraže. Oni imaju razvijenu empatiju (što je meni osobito važno) – jedni drugima pomažu, imaju razumijevanja za različitosti, nema (više) ruganja i upiranja prstom, za sve postoji vrijeme i mjesto.

Prije izlaska (izvanučionička nastava, priprema za školu u prirodi) dogovorimo pravila, razgovaramo, objasnim roditeljima i djeci zašto i na koji način nešto funkcionira, potkrijepim svoje riječi konkretnim primjerima iz prakse, pa se dalje sve događa bez ikakvih problema.

Ulazak u razred doživljaj je sam po sebi. Učenici me dočekuju nasmijani željno iščekujući da mi se obrate, ali vrlo dobro znaju kada to smiju te na koji način možemo međusobno komunicirati. Spremna sam katkad skratiti nastavne sadržaje ili ih čak preskočiti ako iskrsne nešto što učenike zanima ili neki problem koji treba riješiti.

Navest ću primjer – Dan ružičastih majica, 22. veljače.

Na satima hrvatskog jezika učili smo raspravu – nastavni sadržaj jezičnog izražavanja.

Pitanje je bilo ima li u našem razredu vršnjačkog nasilja.

Razred se podijelio na one koji su tvrdili da ima i na one koji su tvrdili da ga nema.

Kad je počela rasprava, trebalo ih je snimati, ali u tom trenutku nisam imala nikakvo sredstvo za snimanje. Iznosili su argumente poštujući tuđe mišljenje, čekajući na red, tražeći moguće rješenje ili pogled iz druge perspektive. Na kraju su svoja mišljenja o tome napisali na male samoljepljive papiriće i zalijepili ih na veliku ružičastu majicu.

Ta mi je rasprava pokazala koliko su zreli, savjesni i da sve moje izrečene riječi padaju na plodno tlo.

Sretna sam i zbog toga što neke moje ideje koje nisu vezane za nastavu (plesne točke, pjevanje ili samostalno sviranje) također nailaze na veliku podršku učenika. Sami se organiziraju, vježbaju, pomažu jedni drugima, vrlo često slušaju melodije koje sam im preporučila.

Isto je i s projektima i projektnim načinom obrade nekog sadržaja.

• PROJEKTI U 4.b  

Provođenje nekog projekta s njima je veselje. Vrlo ozbiljno pristupaju temama i sadržajima, izrađuju zadatke, međusobno se druže, istražuju i prikazuju sadržaje. Katkad imam osjećaj da im nisam potrebna. Međutim, ipak od mene očekuju odobravanje, kadšto samo navođenje ili onaj pokret glavom koji potvrđuje da je nešto dobro.

• Bit će mi teško (jako teško) kad se na kraju školske godine budem morala oprostiti od njih jer smo zaista postali zajednica kakvu mnogi samo priželjkuju. Ponosna sam na njih.

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home  | UHURN Zvono

.................

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

...........

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.