Što roditelji trebaju naučiti svoje prvašiće?

Učenik koji kreće u školu, u prvi razred, donosi sa sobom slike svog doma, zajednice, vrtića i prijatelja s kojima se druži. Vidljivo je u razredu da su najdublji utjecaj na učenike ostavili roditelj, ili oba, i njihov odnos prema drugima. Roditelj je djetetu glavno mjerilo za razlikovanje dobra i zla. Roditelj svojim primjerom potiče dijete na slobodu i kreativno razmišljanje.

Na primjerima iz života uči ga tzv. logiku srca, donošenje odluka za osobno samovrednovanje, za procjenu postupaka i posljedice koje one donose. Dobro je ponekad i ne uspjeti dijete naučiti da život nije bajka. Roditelji pokazuju djetetu sva svoja raspoloženja i time dijete uči o snazi volje i izdržljivosti, što su sve krize i odricanje da bi dostigli neki cilj. Redovitom komunikacijom roditelj prenosi i optimistični životni stav, spremnost za otvoreno izražavanje osjećaja i poštivanje tuđeg mišljenja. Nažalost, uočljivo je da današnja djeca nisu uspjela usvojiti te osnovne roditeljske poticaje pa u razredima novih generacija općenito uočavamo ovakvo stanje:

• Djeca se slome pri najmanjem opterećenju
• Nisu sposobna njegovati prijateljstvo
• Nisu sposobna čekati na svoj red
• Teško se odriču nečega (moje)
• Ne žele davati, ali vrlo često žele uzimati
• Zamaraju se sitnicama (zašto je on, ona, gdje idemo, zašto i zbog čega)

■ PRIPREMA ZA ŠKOLU

Škola na jednom mjestu okuplja različite individue (učenike) u jednom razredu. Učitelji se bore ne bi li ostvarili sve zadane zadatke propisane Nastavnim planom i programom i prilagodili ih učeniku. Ako je pripremljenost učenika za školu zanemarena u bilo kojem od navedenih segmenata, tada svi zajedno imamo problem.

Evo što ja kao učiteljica i majka buduće prvašice predlažem i potičem u svom radu:

• Iziđite iz stana/kuće i hodajte po kiši, vodi, blatu (dopustite da dijete bude dijete, a ne priča iz priručnika o odgoju)
• Slovkajte, stvarajte nemoguće priče koje će kod djeteta razviti smijeh, osjećaj zadovoljstva i sreće
• Crtajte priče, olovke ili kreda neka budu u ruci, neka grafomotorika nađe mjesto u vašem svakodnevnom danu (dovoljni su i stari isprintani papiri koje možete donijeti s posla)
• Stvarajte zagonetke, ali dopustite da i vaš đak bude učitelj, a vi budite đak, da vidite kako je ponekad teško biti đak osam sati dnevno te da ni posao đaka prvaka nije nimalo lagan
• Učite te male glave da život nije ni crn ili bijel, da ponekad neće biti pravedan prema njima, ali da uvijek trebaju promisliti prije nego nešto naprave ili se požale.

U razredu nas ima puno, puno više nego u roditeljskom domu i zato učitelju treba vrijeme za svakoga i treba se naučiti strpljenju, trebaju pomoći, a ne odmoći svom učitelju /učiteljici.

Naravno, sve to treba na vrijeme poticati, što i sama činim u vlastitom domu pokušavajući prvašicu što više potaknuti na pravilno socijalno ponašanje i ČEKANJE NA RED (vjerujte mi, to je najteže).

...........

Piše: Sandra VUK | UHURN Zvono

............

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.