Suradnja učiteljice (škole) i roditelja

Roditelje svojih prvašića upoznala sam na prvom roditeljskom sastanku (osim jednog para roditelja čije je starije dijete bilo moj učenik) i predočila im svoj način rada te nastavni program u prvom razredu.

Komunikacija s roditeljima podijeljena je u nekoliko oblika.

• INDIVIDUALNI RAZGOVORI – uvijek nastojim profesionalno razgovarati s roditeljima o uspjehu njihova djeteta i o tome kako bi ono trebalo učiti te o međusobnom povjerenju učenika i roditelja. Katkad dajem i majčinske savjete jer sam i sama majka jedne školarke. S roditeljima ne želim razgovarati o njihovim privatnim problemima, već samo o učenicima.
• RODITELJSKI SASTANCI– na tim zajedničkim okupljanjima koja organiziram tri-četiri puta godišnje govorim o aktualnim temama te redovito održim i kratko pedagoško-psihološko predavanje o onome što roditeljima treba biti jasno, npr. zašto učenici pišu domaću zadaću, što je smisao ocjenjivanja, što je izvanučionička nastava...
• INFORMATIVKA – ta mala bilježnica služi kratkom dopisivanju učiteljice s roditeljima. U nju upisujem samo važne obavijesti namijenjene roditeljima te očekujem da ih pročitaju i svojim mi potpisom potvrde da su to učinili.
• RODITELJSKI KUTAK NA MREŽNIM RAZREDNIM STRANICAMA – to je mjesto na koje zapisujem osvrte na sve što pripremamo i što mi je potrebno za izvođenje nekog projekta u suradnji s roditeljima. Svojim osvrtima dodajem slike kako bi ih roditelji najbolje uočili i upamtili.
• ELEKTRONIČKA POŠTA – u posljednje vrijeme nešto manje komuniciramo na taj način, ali roditelji uvijek mogu na razrednu e-adresu poslati bilo kakvo pitanje, ispričnicu, sugestiju ili važnu obavijest.

Osim spomenutih načina komuniciranja, s roditeljima razmjenjujem i vrlo kratke informacije kad dovode svoju djecu u školu ili kad dolaze po njih, a telefonom ih zovem samo zbog doista važnog razloga.

Osobno ne odgovaram na čestitke, privatne poruke i poruke na Facebooku jer svoj privatni život ne uplećem u posao kojim se bavim.

U svim velikim projektima u kojima sam radila imala sam veliku podršku i pomoć roditelja svojih učenika. Oni su ih dovozili na aktivnosti i odvozili s njih, katkad su bili navijači/snimatelji/pratitelji, a katkad bi samo svojom prisutnošću pokazali da podupiru učiteljicu svoje djece.

Dakako, nije sve idealno, a ako se dogodi kakva razmirica, uvijek nastojim biti objektivna. Ako nisam dovoljno upućena u uzrok problema ili pak s drugima ne dijelim mišljenje o nečemu, ne ustručavam se zatražiti pomoć stručne službe jer je zasigurno objektivniji onaj tko je nepristran.

Smeta mi što katkad u razgovoru s roditeljima reagiram majčinski, pa ako smatraju da moja reakcija nije primjerena, molim ih neka me upozore na to kako ne bih ponavljala pogrešku.

Čitam stručnu literaturu o odnosu između učiteljice i roditelja, neprestano učim, istražujem i usavršavam se jer se svijet oko nas stalno mijenja.

Sandra VUK,

OŠ Augusta Šenoe, UHURN Zvono