Tko sam, što sam?

a) Popularni

Toj grupi žele pripadati svi, ali je najčešće čini 4 – 5 učenika nekog razreda. Popularnost katkad nije rezultat učeničkih postignuća, nego je više zbroj različitih čimbenika. Često mislim da i o učiteljevu odnosu prema učenicima ovisi hoće li netko biti pripadnik te skupine. Nerijetko nesvjesno izgovorimo: „On/ona će to napraviti, on/ona je u tome najsposobniji/najsposobnija, on/ona će to riješiti…” te tako izdvajamo pojedine učenike od ostalih. Dodamo li tome urođenu simpatičnost i primjereno ponašanje, dobit ćemo male prinčeve i princeze razreda.

Onog trenutka kad sam otkrila tu grupu, postala sam joj neprijatelj jer se prema tim učenicima ne ponašam onako kako su se naviknuli i nemaju povlastica. Stoga su podignuli obrambeni štit koji mi je vrlo teško probiti.

b) Znanstvenici

Riječ je o grupi učenika koji imaju zajedničko područje interesa. To mogu biti dinosauri, svemir, životinje… O toj bi temi mogli satima razgovarati. Sve što nije vezano za tu temu njima je neprihvatljivo i nezanimljivo. Sadržaji hrvatskog jezika su im glupi, matematika je dosadna i cijela je škola bezvezna jer oni, eto, već sada znaju što žele biti. Kad ih se suoči s činjenicom da je pred njima još 17 – 20 godina školovanja, najčešće odmahnu rukom i kažu da već sada znaju nabrojiti sve nazive kostiju na latinskom jeziku. Za njih uvijek imam poseban zadatak – kažem im neka mi napišu stručni rad o temi koja ih zanima. Rad mora sadržavati 4 kartice teksta, moraju povezati sadržaje različite literature i sve mora biti razumljivo dok prezentiraju rad. Kad shvate da pisanje takva rada zahtijeva poznavanje osnova hrvatskog jezika, odustanu ili priznaju da je još dalek put do ostvarivanja snova.

c) Neprimjetni

Recimo da trećina učenika pripada toj grupi. Ne bave se nijednom aktivnošću koja bi ih uvrstila među popularne, područje njihova interesa nije ono što zanima male znanstvenike, pa su najčešće u manjini i šute. Njih se može prepoznati baš po tome – po šutnji. Volim takvoj djeci posvetiti više pozornosti, odvojiti vrijeme za njih, razgovarati s njima o onome što vole, istaknuti njihove uspjehe. Oni vrlo često zahvalno upijaju te znakove pažnje. Katkad je rezultat toga njihov bolji uspjeh, kao da im je trebao upravo moj poticaj da pokažu što mogu. Nažalost, kad krenu tom putanjom, vrlo često žele u grupu popularnih i gube mirnoću kojom su se odlikovali.

d) Glasni

Njih je manje nego neprimjetnih. Glasni imaju potrebu sve komentirati. Stalno imaju potrebu nešto reći. Obično za njih kažem da su „svakom loncu poklopac”. Najčešće su svjesni toga da na taj način ometaju nastavu, da se pomalo izruguju i da će time izazvati moju reakciju, ali uglavnom ne mogu sebi pomoći. Nakon mnogo upozorenja trude se prestati, no to je jače od njih. Trenutačno u razredu imam dvoje glasnih učenika, ali dobro je to što su svjesni toga, pa je dovoljno da ih pogledam i oni prestanu. Njihove upadice nisu bezobrazne ni proste, pa se često svi nasmijemo onome što kažu.

U svojem sam se radu susrela i s glasnima koji su bili svadljivi, bezobrazni i znali su podrugljivo komentirati svaku moju riječ.

e) Zaigrano-raspršeni

Nije riječ o učenicima s poremećajem pozornosti ili učenicima koji imaju određeni problem. To su učenici koji neke dijelove, sadržaje i načine rada doživljavaju kao povod za igru i zabavu. Takvi učenici svojim šarmom i načinima razmišljanja često zablistaju, a sutradan ne znaju uopće o čemu su govorili. Njih je najlakše primijetiti jer im je ruka stalno u zraku. Ako i nemaju što reći, tražit će dopuštenje da iziđu iz učionice i prošeću do zahoda te na taj način ublaže svoj nemir. Oni mogu u trenu napraviti loptu od papira i početi se igrati. Za njih vrijeme za igru nikad ne prestaje. Ne znaju imaju li u torbi bilježnicu ili olovku, ali znaju da imaju čokoladu koju su ponijeli za obrok.

Naravno, neki učenici pripadaju dvjema ili trima navedenim grupama. Neki su pak samosvojni, osebujni. Tijekom svih godina rada u četvrtom razredu primijetila sam da su navedene grupe najizraženije. Dobro je to što nema animoziteta ni neprijateljstva među učenicima. Nema ružnih, prostih riječi, ozračje je suradničko, poticajno i radno.

Sretna sam što radim u takvu razredu.

• Fotografije su izradili učenici.

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja |  https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home | UHURN Zvono

..................

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

............

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.