Tko se boji VUKa još?

Tako sam ja postala sredstvo za plašenje. Čime, kako i zašto, ne znam, ali takve priče kruže, a da me zabrinjavaju, baš i ne, ali ajmo redom sve raščlaniti pa vidjeti jesu li ili nisu ti neki u pravu.

Učiteljica sam kao i većina od 13.000 do 14.000 koliko ih je u prosvjeti. Poslodavcu (mislim MZOS-u) samo sam broj, razlikujem se od drugih time što sam malo više primjetna. U ovih 8 godina aktivnog rada i bavljenja u Udruzi Zvono trudila sam se da moje ime bude prepoznatljivo po radu. Nikad nisam padala na lijepu naslovnicu, a unutra praznina. Dopuštala sam kolegama da budu uključeni u sve što radim, čak sam redovito objavljivala (i dalje objavljujem) materijale koje izrađujem za učenike. Svoj rad dijelim bez ikakvih novčanih ili bilo kakvih drugačijih zahvala za njih.

Zajedno s kolegicama iz Udruge nastojim educirati učitelje svih profila o novim tehnologijama, uporabi alata, korištenju i izradi interaktivnih materijala za učenike. To je sve na slobodnoj bazi – tko želi naučiti, krene ukorak s nama, tko ne, njegov odabir (koji ja poštujem).

Posljednje četiri godine uz moje ime se veže i riječ projektna nastava. Sada mogu govoriti da imam veliku skupinu učitelja koji slično razmišljaju i moje ideje o tome kako neki projekt provesti, urediti i oblikovati prihvaćaju s odobravanjem.

Još prepoznatljiva sam po kutku (kolumni) koju upravo čitate. I tu se trudim držati isključivo svog prikaza rada, projekata, ponekad si dopustim sasvim malu slobodu pa dodam trunke neke osobnosti (kako sam se školovala, naučila, postala učiteljica). Nikada ne ocrnjujem nikoga, jer moja misao vodilja je da ne mogu znati kako netko drugi radi, a vjerujte mi to nije ni moja domena niti mi posebno zanima.

Na kraju ostaje samo dio iz Grimmovih bajki koji se simbolično veže uz moje prezime: Tko se boji VUKa još?

Jer, Vučica ne grize, ne olajava, ne stavlja nos u tuđi tanjur.

Moje je da radim kako mislim da najbolje znam, da se educiram, da poštujem zakone i pravilnike i više od svega da sve što radim bude usmjereno na učenika.

Jednom je savjetnica rekla: To se zove PROFESIONALNOST! Pa umjesto da neki mojim prezimenom „uče“ druge kako ću uvesti reda, ili da drhte jer ću biti dio neke zajednice, mogu samo reći da ću ja biti ja, učiteljica od glave do pete i majka svojim curama, a tuđe priče, načini rada ili bilo što drugo me ne zanimaju.

Vedro i veselo naprijed, u duhu Olimpijskih igara 2016. i našeg projekta koji se uspješno provodi u razredu.

P. S. Duh Olimpijskih igara: fair play, pravednost, najbolji pobjeđuje, nema rasizma, tolerancija i prihvaćanje….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home | UHURN Zvono

..................

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Sve godine (točnije 23) zaposlena je bila u zagrebačkoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG. Trenerica i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je u radu kao „kritički prijatelj“ na izradi Kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj, a i šire. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava na sve učitelje koji su spremni na izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica Školskog portala od siječnja 2015.

............

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.