Ili nauči, ili pouči ili bježi odatle

...uljuljan u uvjerenje da je to za tebe najbolji način. A zapravo ne znaš je li to doista tako, ne možeš znati dok ne usporediš. Uspoređivanjem učimo.

Dva su vrlo zanimljiva suvremena trenda u cjeloživotnome obrazovanju učitelja, a oba su povezana s praksom i uspoređivanjem. Prvi je UNCONFERENCE – konferencija ili kongres koji organiziraju, strukturiraju i vode sami polaznici umrežavajući se, demonstrirajući i raspravljajući o temama o kojima su se unaprijed dogovarali prijavljujući se. UNCONFERENCE se oslanja Web 2.0 tehnologije poput blogova, wikija, RSS, podcastinga i microblogginga za stvaranje bogatih okruženja za učenje. Online kolaboracijski alati omogućuju konferenciju ili kongres bez tradicionalnih troškova participacije, putovanja i smještaja, bez sveznajućih predavača i autoriteta predavaonica. UNCONFERENCE ima zgodnu filozofiju: Ili nešto nauči, ili koga pouči ili briši odatle i ne troši vrijeme na gluposti.

Drugi zanimljivi trend u cjeloživotnome obrazovanju učitelja je projekt ANANAS. Riječ je o sve popularnijoj praksi učitelja da jedni drugima dolaze na sat pokupiti ili razmijeniti koju dobru ideju o dizajnu poučavanja, komunikaciji s učenicima, načinu rješavanja problema... Naziv ANANAS povezan je sa tradicijskim simboličnim značenjem ananasa u tropskim kulturama: postavljen pred domove znači srdačan poziv i dobrodošlicu gostu. Za razliku od UNCONFERENCE koja zahvaljući tehnologiji može povezivati ljude sa svih strana svijeta, ANANAS je svojevrsna starinska razmjena dobre prakse unutar jedne škole ili susjednih škola. Funkcionira na tjednoj bazi: tjedan dana unaprijed svi učitelji koji imaju sat na koji žele pozvati kolege upisuju temu u pozivnicu za sljedeći tjedan. Ona može izgledati ovako:

Posebno su zanimljivi razlozi pozivanja i odzivanja drugih učitelja da budu prisutni na satu. Katkad je poziv vođen željom da se podijeli u praksi primijenjeno neko inovativno i djelotvorno rješenje ili neki iznimno zanimljivi sadržaji, ali često je to poziv kolegama da izbliza pogledaju problem s kojim se učitelj nosi na satu (nedisciplina, nemotiviranost...) kako bi nakon toga iz vlastitoga iskustva u razgovoru zajedno iznjedrili neki savjet ili prijedlog koji će pripomoći rješenju.

I za UNCONFERENCE i za ANANAS potrebno je isto: samopouzdanje, hrabrost da se pokaže svoj primjer, preispituje sebe i svoj rad, razbije predrasude, promijeni kut gledanja na problem, surađuje, bude otvoren i spreman učiti iz vlastitih pogrešaka i tuđih iskustava, spreman diskutirati, prihvatiti i pohvalu i  kritiku, rasti... Zato će te trendove teško prihvatiti učitelji koji se boje da nisu dovoljno dobri da bi prezentirali svoj rad, srame se mogućih pogrešaka i boje lošeg mišljenja kolega ili njihove ljubomore. To su strahovi koji nas drže zatvorenima u samonametnutoj zamci i izvor su stresa i frustracija.

Kad ja posumnjam u sebe, svoje predavanje ili članak koji pišem, pomogne mi da se sjetim Hemingwaya. On je za svoj roman Zbogom oružje  napisao čak 47 različitih inačica kraja. To je predivna pouka: Nije važno koja će se inačica na kraju pokazati najboljom. Važno je samo da se ne osudimo na jedno jedino rješenje. Najbolje učimo uspoređujući, a da bismo mogli uspoređivati potrebni su nam i promašaji.

Piše: Dinka JURIČIĆ