Jednominutni govor

Oni iz nekog čudnog razloga vjeruju da su vrhunac govorništva opako predugački govori u kojima i govornik i slušatelji povremeno od dosade zadrijemaju.

Jednominutni govor je čvrsto strukturirani govornički oblik, a ne bilo kakvo govorenje natempirano da traje šezdeset sekundi.  Pri njegovu sastavljanju treba dobro istražiti, promisliti, odvagati, odabrati i izdvojiti ono najbitnije o nekoj temi. Zatim to treba složiti tako da bude kratko, zanimljivo i uvjerljivo te na kraju izreći tako da slušateljima bude užitak slušati i da ostavi traga u njima.          

Struktura jednominutnoga govora vrlo je jednostavna. Ima uvod, središnji dio i zaključak. Ali ne bilo kakav uvod, ne bilo kakav središnji dio i ne bilo kakav zaključak.

Uvod

Smisao je uvoda pridobiti slušateljevu pozornost, zainteresirati ih i za sebe kao govornika i za temu o kojoj ćemo govoriti. Dobri govornici počinju neobičnim uvodom, nasmiju publiku, natjeraju je da se zamisli, nečim je oduševe, najave joj da će govor ponuditi rješenje za neki njihov problem, da će im slušanje govora biti iznimno korisno... Zato je početak planiranja govora razmišljanje o sugovorniku ili publici kojoj namjeravamo govoriti: Komu se obraćam? Moram znati što ljude kojima ću govoriti zapravo zanima kako bih mogla smisliti način da u njima potaknem želju da me slušaju... Ne uspijemo li uvodom motivirati ljude da nas slušaju, govor će vrlo vjerojatno biti neuspješan.

U uvodnome se dijelu jednominutnoga govora najavljuju tri glavne tvrdnje kojima ćemo prikazati svoju središnju misao.

Središnji dio

Sadržaj središnjega dijela jednominutnog govora sažeto je iznošenje središnje misli izborom triju tematski povezanih glavnih tvrdnja, njihovih potkrjepa ili primjera kojima ih objašnjavamo:

ZAKLJUČAK

Zaključni dio govora zaključno je sažimanje triju tvrdnji kojima smo objasnili svoju središnju misao, ali to mu nije osnovna uloga. Osnovna mu je uloga poziv, poticanje na slušatelja na neku aktivnost, neko djelovanje, promjenu stava, načina razmišljanja ili ponašanja.Zato  završni dio govora ne smije biti samo suhi sažetak. Govor pamtljivim i dojmljivim sažetkom mora još dugo odzvanjati u sluašateljevu sjećanju i motivirati ga da se odazove onome na što smo ga govorom pozvali.

Pripremanje govora tek je prvi dio posla. Jednako tako važan drugi dio posla je izvedba govora pred sugovornikom ili publikom. I za to postoji nekoliko pravila i dobrih savjeta.

Možda se pitate kakve veze ima jednominutni govor s motiviranjem učenika, krovnom temom ove kolumne. Ima, dakako: navikavajući ih da nauče suvislo, artikulirano i uvjerljivo iznositi svoje misli, motiviramo ih da razvijaju svoje izvrsnosti. Trudimo se da jednoga dana kad odu od nas kao životnu poputbinu ponesu Senekinu misao: Da bi bio dobar, nije dovoljno samo da budeš bolji od najgoreg.