Karakter – naša najveća imovina

Tri puta smo na ovom Svjetskom prvenstvu gubili, tri puta smo se vraćali i to pokazuje da smo prava ekipa, ono što nismo pokazivali u prijašnjem vremenu“, rekao je Ivan Perišić nakon utakmice koja je hrvatsku reprezentaciju dovela u finale. Jeste li primijetili da se prestankom nogometne groznice ugasila priča o karakteru?

Karakter je sklop izrazitih motivacijskih, emocionalnih, socijalnih, moralnih i spoznajnih obilježja po kojima se jedan čovjek razlikuje od svih drugih. Karakter se stječe, on je plod odgoja, učenja i osobnih odabira: gradimo ga donoseći odluke o svojim odnosima prema sebi, prema drugima i prema radu. Tim odlukama i njihovom dinamikom razvijamo se, strukturiramo kao osobe.

• Početak izgradnje karaktera je razvijanje zdravoga suživota sa samim sobom, svojega samopoštovanja i vjere da možemo rasti i napredovati unatoč svim ograničenjima. 
• Zdrav suživot sa sobom preduvjet je za ulaganje u odnose s drugima. Stvaranje zdravih okolinskih odnosa znači pružanje podrške drugima kad im je potrebna i prihvaćanje podrške i pomoći od drugih kad nam je potrebna.
• U temelju odnosa prema radu je svijest o vlastitome doprinosu svome uspjehu i neuspjehu. Nezreli odnos prema radu očituje se u traženju isprika, dežurnoga krivca i izvrtanju činjenica.  Zdrav odnos prema radu znači preuzimanje odgovornosti za sve na što možemo utjecati.

Sami, dakle, odabiremo kakva ćemo osoba postati. Raspon je naših odabira omeđen manjkom i viškom vrlina. Stari su Grci temeljnim četirima vrlinama smatrali:

• razboritost (lakoća uviđanja što činiti u raznim životnim situacijama)
• hrabrost (lakoća svladavanja poteškoća kad želimo učiniti dobro ili se nositi s lošim).
• pravednost (trajno raspoloženje da svakomu damo što mu pripada)
• umjerenost (lakoća upravljanja vlastitim potrebama i željama te njihovo držanje u razumnim granicama).

Aristotel je vrlinu definirao kao točku između manjka i viška neke osobine, zlatnu sredinu između dviju krajnosti (manjka i viška vrline, na primjer: hrabrost je vrlina između kukavičluka i nesmotrenosti). I manjak i višak vrline smatrao je manama. 

Četiri temeljne vrline starih Grka vremenom su proširivane na razne načine. Jedan od mnogobrojnih danas aktualnih popisa vrlina je i ovaj:

U tome popisu:

• razboritost se odnosi na vještinu kritičkoga mišljenja, sposobnost prosuđivanja, multiperspektivnost, kreativnost, znatiželju, ljubav prema učenju
• hrabrost se odnosi na slobodu mišljenja, ustrajnost, zanos i časno ponašanje
• velikodušnost se odnosi na čovječnost, ljubav, ljubaznost, emocionalnu i socijalnu inteligenciju
• otvorenost se odnosi na otvorenost za učenje, duhovnost, zahvalnost, optimizam
• pravednost se odnosi na vođenje, suradnju u timskome radu, poštenje u odnosima
• umjerenost se odnosi na samokontrolu, praštanje i skromnost.

 Krajnji rezultat izgradnje karaktera je osobni integritet. Osobni integritet ogleda se u skladu onoga što govorimo i onoga što činimo i živimo, održavanju obećanja danih sebi i drugima, slobodi od potrebe za tuđim odobravanjem, suočavanju sa svojim ograničenjima, korištenju svojih potencijala da bismo postali ljudi kakvi želimo biti i da bismo pridonijeli stvaranju budućnosti kakvu želimo…

Želeći zaštititi zemlju od napada neprijatelja, kineski su carevi stoljećima gradili Veliki kineski zid, najveći obrambeni zid na svijetu, dug 8.851,8 kilometara, visok od 10 do 16 metara, širok 8 metara… Jedna od legenda kaže da je tijekom prvih stotinu godina nakon završetka zida neprijatelj čak triput provalio u Kinu. Neprijatelji nisu ušli preko zida jer je to bilo nemoguće. Nisu napravili proboj kroz zidine niti su ih zapalili. Učinili su nešto drugo: potkupili su vratare. Zauzeti gradnjom zida, carevi su zanemarili odgoj djece. Izgradili su zid, ali nisu u djeci izgradili karakter koji će se oduprijeti iskušenjima.