Nije dovoljno znati, treba i razumjeti

Kako ćete ocijeniti učenika koji savršeno razumije to očemu govori, ali osjećate da ima rupica u znanju, nedostaju mu neki podatci, šepa mu terminologija? Hoćete li se zadovoljiti onim što zna, ili ćete se usmjeriti na otkrivanje onoga što ne zna? Opći savjet psihologa je: ocijeni ono što zna. No, je li to pravedno prema onima koji i znaju i razumiju? Problem s hiperprodukcijom odlikaša nastaje upravo zbog nagrađivanja onih koji znaju, a ne razumiju potpuno.

Albert Einstein i Richard Feinman bili su veliki fizičari, suvremenici, suradnici, Nobelovci... Zajedničko im je bilo to što su njihova tumačenja složenih koncepata bila legendarno jednostavna i razumljiva.  Zajedničko im je bilo i to što su i od studenata tražili da parafraziraju ono što su čuli na predavanju ili pročitali, da to prevedu na svoj obični, razumljivi jezik. Točnije, tražili su od studenata da ukratko precizno objasne koncept ne koristeći nove riječi koje su upravo naučili...  Smatrali su da student koji može ponoviti učiteljevim riječima, ili riječima iz knjige – zna, ali da samo onaj tko to može objasniti i svojim riječima – i zna i razumije.

Način na koji je Feynman učio svoje studente učiti kasnije je prozvan Feynmanovom tehnikom. Riječ je o jednostavnj i djelotvornj tehnici koja pomaže ne samo brže učiti i bolje razumjeti, nego odamh uočiti rupe u svome znanju i razumijevanju. Tehnika se sastojoji samo od četiri koraka:

Pred kraj godine kad se mnogi učenici bude iz drijemeža i shvaćaju da se moraju primiti knjige, upadnu u zamku podcrtavanja: podcrtavaju u udžbenicima i nastoje što više toga zapamtiti iako pola toga uopće ne razumiju. Gube puno vremena, a na kraju to što su zapamtili vrlo brzo zaboravljaju. Ispričajte im o Einsteinu i Feynmanu i njihovom jednostavnom savjetu: NE GUBI VRIJEME PAMTEĆI ONO ŠTO NE RAZUMIJEŠ. Kad se potrudiš sebi razjasniti ono što ne razumiješ, zapamtit ćeš – usput. Mnogo je brže je i trajnije.

Piše: Dinka JURIČIĆ