Priručni podsjetnik o vještinama razmišljanja

Upozoravao je, međutim, na one koji samo misle da znaju, ne propitkuju svoja znanja i nisu ih spremni nadograditi, usavršiti, produbiti, samo odmahnu rukom i kažu da nemaju što o nečemu učiti jer već sve o tome znaju. 

Hm, hm... Jedno škakljivo pitanje: Kad ste s zadnji put ubili svoju znatiželju? Znatiželju ubijamo svaki put kad odmahnnemo rukom i nešto odbijemo poslušati/pročitati/pogledati/promisliti... smatrajući da iz toga nemamo što naučiti jer o toj temi znamo sve što nam treba. Ili još gore: kad odbijemo razmišljati o nečemu smatrajući se dovoljno bistrima i inteligentnima da to znamo i bez razmišljanja.

Jednu od najljepših priča o znatiželji kao ključu znanosti i o znanosti kao procesu učenja nije ispričao pedagog ni učitelj, ispričao ju je u svom TED govoru Kevin Jones – liječnik, znanstvenik koji je život posvetio proučavanju raka.

Velika je i česta zabluda da pametni ljudi znaju razmišljati i ne moraju učiti kako se razmišlja. Razmišljanje je vještina stečena učenjem i vježbom. Može je naučiti svatko komu je do toga stalo.

O čemu govorimo kad govorimo o vještinama razmišljanja?

PROCESIRANJE INFORMACIJE – prikupljanje informacija iz raznih izvora, odabir, razvrstavanje, uspoređivanje, usustavljivanje i organiziranje informacija, pohrana informacija.

PROMIŠLJANJE – uočavanje veza, razloga, stvaranje zaključaka dedukcijom, razmatranje o trenutnoj iskoristivnosti prikupljenih informacija ili dijelova informacija za rješavanje problema na kojem radimo, donošenje odgovornih (informiranih) odluka i prosudbi.

PROPITKIVANJE

Postavljanje relevantnih pitanja koja vode definiranje problema, vrijednosti informacije za rješenje problema; planiranje istraživanja za nalaženje novih potrebnih informacija i veza; predviđanje ishoda i posljedica planiranih rješenja; testiranje svojih zaključaka; i dorada (poboljšavanje) polazišnih ideja.

KREATIVNO RAZMIŠLJANJE

Razmišljanje o problemima za koje nemamo naučene odgovore pa se potrebno maštovito domisliti, iznjedriti mnoštvo novih ideja, drukčije povezati, organizirati, kombinirati, stvarati neobične pretpostavke; pokušavati bez straha od pogreške i od tuđih prosudbi; neopterećeno iznalaziti originalna rješenja. 

PROCJENJIVANJE

Razvijanje kriterija da bi se moglo kvalitetno i samouvjereno prosuđivati istinitost, vrijednost i korisnost informacija, smislenost i vrijednost procedura, rješenja i uradaka; obvjektivno prosuditi svoje i tuđe postupke i ponašanja.

I što reći na kraju? Ništa. Samo se iskreno zapitati razvijamo li kod svojih učenika vještine razmišljanja. Ili, još bolje: Ako vještine razmišljanja postavimo kao željeni ishod poučavanja, kakve bismo sve zanimljive aktivnosti mogli smisliti da svoje učenika doista dovedemo do takvih ishoda?

Piše: Dinka JURIČIĆ