Učenje katarzom

Grčki su tragičari smatrali da se mudrost stječe kroz patnju. U djelu O pjesničkom umijeću Aristotel KATARZU navodi kao jedno od najvažnijih obilježja tragedije. Katarza je uživljavanje gledatelja u tragičnu situaciju prikazanu pričom, takvo duboko uživljavanje da strah i suosjećanje zbog onoga što se događa likovima u tragediji pročišćuju naše vlastite emocije. 

Izraelska terapeutkinja Ayalon Ofra mnogima je od nas poznata iz vremena Domovinskoga rata kad nas je svojom knjigom Spasimo djecu, priručnik grupnih aktivnosti za pomoć djeci u stresu učila kako da malim prognanicima koje smo integrirali u svoje razrede pomognemo biblioterapijom, liječenjem čitanjem. Ofra nabraja sedam procesa liječenja čitanjem:

1. Identifikacija je naše poistovjećivanje s likom, situacijom ili samom radnjom knjige te primjećivanje sličnosti likova iz knjige sa sobom i svojim okruženjem. Osjećaj prepoznavanja pomaže nadvladavanju osamljenosti i uvjerenja kako se određene situacije događaju samo nama. Prepoznavanjem dijelimo svoju bol ili pak otkrivamo uzore i primjere koje želimo pratiti.

2. Projekcija je proces kojim prepoznajemo i podijelimo s likovima iz knjige svoje poteškoće ili situacije koje nismo spremni dijeliti s drugima . Na taj se način smanjuje sram i povećava spremnost dijeljenja problema s drugim ljudima te eventualno traženje pomoći, propitivanje vlastitih stavova, tuđih reakcija te isprobavanje rješenja problema prema sličnom modelu.

3. Katarza ublažava naš stres i oslobađa nas od nakupljene negativne energije.

4. Uvid je uz pomoć teksta izazvan  bljesak razumijevanja  samoga sebe, svojih stavova ili postupaka. Uvidi nas otvaraju za početak rada na promjenama sebe

5. Terapija poezijom  otvara nas za maštanje i sanjarenje, gledanje svijeta u drukčijemu svjetlu, promišljanje o vrijednostima. Potiče oslobađanje neugodnih sjećanja i trauma iz prošlosti.

6. Terapija dramatizacijom pomaže da predočujući psihološki i dramatični doživljaj, problem ili situaciju zajednički dođemo do rješenja i ublaženja svojega stanja ili svojega problema. Pričom i maštom oslobađamo se, a problemi se čine blažim i rješivijim.

7. Terapija pripovijedanjem pomaže da oslobodimo i odstrašnnimo svoje potisnute probleme i shvatimo da su rješivi.

[Više o biblioterapiji OVDJE.] 

Velika zla nisu samo velike nesreće, nego i velike pouke, bolne životne lekcije o pravim vrijednostima. Beskrajno je licemjerno konzumerski odgajati dijete, a istovremeno čovjeka kojemu je vatra progutala sve za što je cijeli život radio nagovarati da počne čitati npr. trlere Leea Childa i prihvatiti svjetonazor glavnoga junaka Jacka Reachera koji je izračunao da mu se više isplati cijeloga života spavati po jeftinim hotelima i svaka tri dana kupovati jeftinu novu odjeću nego cijeloga života raditi kako bi otplatio kuću, popravljao je, obnavljao, uređivao, kupovao stvari koje mu ne trebaju... Djecu ne treba štititi od života, treba ih pripremiti za njega.

Dobar odgoj nije treniranje djece da rade što im kažemo, nego pomaganje djeci da shvate životne koncepte, odaberu one po kojima žele živjeti i odmalena se počnu ponašati tako da ostvare to što žele. Kad si svjestan da zaista imaš samo ono što znaš i što umiješ napraviti, tada si svjestan da je ono što UČIŠ puno važije od onoga što KUPUJEŠ.

Piše: Dinka JURIČIĆ