Zašto čitati Krležu na Uskrs?

Iz njegovih sam tekstova izlazila sva izgrebana, poderana, opečena koprivama, ali sa slatkim okusom sočnih kupina kojih sam se pritom nazobala...

Prije četrdesetak godina, kad sam se dočepala svojih prvih srednjoškolaca, činilo mi se najvažnijim na svijetu zaljubiti ih u Krležu prije nego što odu iz škole. Radila sam tad u jednoj strukovnoj srednjoj školi u čijim su razredima sjedili sami dečki. Vrtjeli su oni u glavama neke druge filmove, ali ja zapela da im približim Krležu. U programu su bila tri sata Krleže godišnje. Malo. Ta sam tri sata ulupala u pokušaje da ih zainteresiram za Filipa Latinovicza. Naravno, nije išlo. Pa sam si dopustila još tri sata, ovaj put s dramama. Ništa. Pa još tri sata, gledali smo Vrdoljakove Glembajeve, nadala sam se da će ih makar Ena Begović kao barunica Castelly zainteresirati. Nije. Onda sam sljedeća tri sata pokušavala s Baladama Petrice Kerempuha. Ništa. Na kraju je jedan učenik, najbolji, predstavnik svih trideset momaka koliko ih je bilo u razredu došao k meni i rekao: „Molimo vas, preklinjemo, bit ćemo do kraja godine mirni kao anđeli, samo nemojte nam, zaboga, više spominjati Krležu. Radije ćemo učiti gramatiku.” Ja i danas mislim da sam ih mogla uspjeti zaljubiti u Krležu, samo nisam tada znala odabrati dobar način…

Miroslav KRLEŽA:

Veliki petak godine hiljadu devetsto i osamnaeste

Karlu Liebknechtu u spomen

O, Veliko Bezglavo Nešto, prokleto ime tvoje,
u sve vijeke vjekova!

Krvavi čavli opet čovječju ruku gnoje,
a zloguka ptica tmine mrtvačku pjesan poje.
Zloguka ptica tmine, slijepa ptica sova.

O, Veliko Bezglavo Nešto, prokleto ime tvoje
u sve vijeke vjekova!

U borbi s krdom lažnih i krivih bogova
pao je Čovječji Sin.
Krstove svoje je golgotski zabio cirkus
iz gubave Judeje u carski Berlin.

U crvenom uzničkom svjetlu
crvene pandurske lampe,
što može hrvatski čovjek?
On hrvatske guta suze.
Slanu i gorku sol.

Ideal hoće li bijeli,
prezren i popljuvan, gol,
razapet biti dovijek?
U krvavom uzničkom svjetlu
crvene pandurske lampe,
što može hrvatski čovjek
na Evropski Veliki Petak?

Kad Sina Čovječjeg kolju, rane mu pale i deru,
na glavu mu siplju kletvu i kamen i metak,
na oblačni, crni Evropski Veliki Petak,
kad trese se krvava kugla zemlja,
od Pekinga do Rima, od Transvaala do Kremlja,
hrvatski čovjek posmrtni žižak pali,
karmine tužne pije i razbito pjeva:
jedna je glava opet ko krvavo sjeme pala.
na jarbolu lađe su opet pribili admirala.

Al Ništa! Sviće. Internacionala.

Ili Uskrsna pjesma:

Treba djeci priuštiti iskustvo probijanja kroz kupinovo trnje da bi se osladili kupinovim plodom. Neki će izići iz te šikare ljutiti i ništa iz tog iskustva neće naučiti. Ali bit će i onih koji će usporediti takvu kupinu s onom kupovnom i shvatiti da nešto nije u redu. Zbog takvih se vrijedi truditi. Takve valja odgajati. Takve, koji misle. Takve, koji vraćaju vjeru u uskrs pameti.