Zbuni me, začudi me

...sastavljati jednostavne, gramatički ispravne rečenice kakve nikad prije ni od koga nije čulo. Fenomenalno, zar ne? Koja su tajne tog intenzivnog učenja u prve dvije godine života?

Prva su tajna pokušaji i pogreške. Padneš, ustaneš, padneš, ustaneš... dok ne svladaš princip, tehniku. Druga je tajna zainteresirano promatranje iz kojega raste znatiželja, zbunjenost onim što ne razumiješ, začuđenost... koja poziva na istraživanje i pokušaje pronalaženje rješenja. Tako dijete uči sve do škole...

Ono što se događa početkom formalnoga obrazovanja jest da znanje počinje rasti, a čuđenje se smanjuje. ZNATI postaje imperativ, a nešto ne razumjeti i nečemu se čuditi kao da postaje nešto sramotno, oznaka za one koji NE ZNAJU. Hrvatski jezik u svojim frazemima čuva tradicionalnu predrasudu prema onima koj pred nečim zastanu začuđeni, uronjeni, zaneseni. Čuli ste za frazem bulji kao tele u šarena vrata, zar ne?  Evo što su o tom frazemu u hrvatskim dijalektalnim govorima pronašle lingvistice Anđela Frančić i Mira Menac-Mihalić:

U jednoj od svojih često citiranih izreka, Einsten je rekao: Što smatram najvećim čudom? O, valjda to da znatiželja kod ljudi uspije preživjeti unatoč formalnome obrazovanju!

Kakvo bi formalno obrazovanje trebalo biti da ne ugasi u djeci iskru znatiželje, čuđenja i radost učenja?

Na to je pitanje vrlo zgodno svojim TED govorom odgovorio Ramsey Musallam, učitelj kemije. Ispričao je kako se nakon deset godina predavanja kemije u školi odjednom našao u situaciji da mora na operaciju na otvorenome srcu... i da ga je mudrost njegova kirurga zapravo navela da posve promijeni način na koji je dotad radio u razredu. Shvatio je, naime, da pravo poučavanje ne počinje nastavnim planom, nego učeničkim pitanjima. Svakako pogledajte tih šest inspirativnih minuta njegova govora.  

Ramsey Musallam je odlučio poučavati svoje učenike tako da svi jednoga dana mogu postati ljudi poput njegova kirurga, ljudi kojima se ne bojiš povjeriti vlastiti život jer si siguran da znaju što rade i da to znaju učiniti na najbolji mogući način. Zato je sastavio tri pravila o planiranju nastave kojih se otad pridržava.

Tradicionalnom se zadaćom učitelja smatralo da dizajniraju svoje poučavanje tako da učenicima što bolje objasne gradivo. Stoljećima je ideal dobroga učitelja bio povezan s njegovom sposobnošću objašnjavanja. Ali danas kad su zahvaljujući internetu informacije i objašnjenja tako lako dostupni, uloga učitelja se drastično promijenila. Učenicima je puno korisnije (i zabavnije) da ih zbunimo, potaknemo im znatiželju, pokrenemo lavinu njihovih pitanja, oduševimo ih nekim problemom, bocnemo da ga sami istražuju, razmišljaju i uče ne bojeći se pritom pogrešaka... nego da razmišljamo umjesto njih i šopamo ih podatcima.

Piše: Dinka JURIČIĆ