Nedostaju riječi

Strah me izreći, ali ponekad pomislim (počevši od mog vlastitog školarca) da su lijeni da iskažu veći trud i da u svemu im nedostaje motivacije.

Što je motivacija današnjoj djeci? Osim ocjena koje njima ne znače ništa, ali znače roditeljima, što je ono što oni moraju znati kao opće znanje da bi jednoga dana mogli funkcionirati u svijetu.

a) moraju znati čitati. Jer bez obzira na ubrzani razvoj tehnologije, čita se sadržaj na svim vrstama ekrana. Sve više ljudi na društvenim mrežama ismijava one koji ne znaju pravilno zapisati riječ ili objasniti misao. Čitanje je baza.

b) smisao sadržaja ili „od šume vidjeti drvo“. Kako prepoznati važnu informaciju, sadržaj koji možemo nadograditi (ako ne čitaju i ne zanima ih)? Gdje da nađu te nove riječi, gdje da pročitaju neku bogatiju rečenicu osim sve prisutnih poskočica: OK, COOL, BTF itd.  Koliko njih zna značenje kratice LOL? Njima je sve teško, nerazumljivo, povezivanje sadržaja je na razini nekog prepoznavanja, ne možemo govoriti da se gradivo povezuje i stvara neka misaona cjelina.

c) pisanje, mnogi će odmahnuti rukom i reći čemu pisanje kad je sve sada na dodir, mogu na ekranima pisati. Mogu, ali što? Ako ne znaju sastaviti rečenicu, što će napisati, opet COOL, BR, OK  Pisati je potrebno na bilo koji način, ukratko sažimati sadržaj, izlučiti poznato i usporediti s novim, pisati kratke poruke (najbitnije)… Mnogima je problem prepisati mamin recept za kolač jer im je predug i ne da im se!!!

(da su ga prepisali možda bi naučili gdje koju mjernu kraticu, da se šećer piše sa ć i oznaku temperature označili kružićem)

Citat iz Školskih novina, 2019.

d) popustljiv odgoj – u sljedećih desetak godina to će biti najveći učiteljski problem. Roditelji koji misle da njihovo dijete nije spremno držati olovku sa 7 godina, ne zna vezati vezice (pa ćemo kupiti čizme na“čičak“), gradivo je jako teško, kako se usuđujemo učiti tablicu množenja u 2.razredu, ne treba trčati na 100 m jer se uspuše, ne može pjevati pred razredom jer se srami itd. Roditelji će ići tako daleko da će od 5.razreda tražiti bolesti na zdravom djetetu sve da mu smanje obaveze i pritisak da sam preuzme obaveze koje su pred njima.

* znam da sustav tu igra isto negativnu konotaciju, da samo petice upisuju učenike u željene škole, da je i najbolji put -  put pun trnja*

Vratimo se mi na temu: jednostavne rečenice.

Pred učenike sam postavila zadatak da prate vremenske promjene u prirodi svaki drugi dan i da bilježe ono što vide. Pošto živimo na rubnim dijelovima velegrada ima se tu što pratiti i vidjeti.

Više od pola učenika odgovara s jednom riječju, više od pola učenika uopće ne prati promijene u prirodi nego sve našvrlja u jednom danu, na pojedinim mjestima pišući gluposti, jedna trećina ne predaje listić na pregled jer su (citiram): mame rekle da su to gluposti i da to ne treba!; samo dvoje /od 22/ predaje listić ispunjen po svim pravilima i uputama koje sam zadala.

A trebalo je samo:

• Pogledati kroz prozor
• Pogledati prognozu vremena (TV, Internet)
• Saznati vrijeme izlaska i zalaska sunca
• Napisati nešto o biljkama i životinjama (predznanje 2.razreda ili opće znanje) u tom vremenskom razdoblju
• Napisati o radu ljudi (radi se o predblagdanskom vremenu pa sam očekivala da će vidjeti majku/oca, baku/djeda u nekoj aktivnosti)

Na moje pitanje zašto nisu objašnjavaju da su igrali igrice, čak ponekad duboko u noć čekajući da roditelji usnu pa da nastave i da nisu morali….

Sad se vratite na početak kolumne i pročitajte zašto danas učenici ne znaju napisati jednostavno proširenu rečenicu.

………..

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja ■ Moj web https://xn--sandrinauionica-z3b.weebly.com/  ■  Razredna stranica 3. B https://sites.google.com/view/svetanedelja3b/ ■ Webučionica web alati za rad u nastavi https://webucionica.weebly.com/ ■

..........

Kolumna je utemeljena na osobnome iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskoga portala i Školske knjige.