Umorna sam, a tek smo počeli

… tražila sam informacije o tome što sve trebam pripremiti za 3. razred, napisala sam sve planove, pročitala 4 stručne knjige…

To nije sve! Slušala sam i edukatorske podcaste. Zbog svega toga zaista sam bila uvjerena da sam spremna za novu školsku godinu. Sudjelovala sam na e-savjetovanju i bila sam u tijeku sa svim novostima. Usprkos tome prvi tjedan bio je užasno naporan.

Dočekalo me toliko papirologije, a svi smo očekivali da će je biti puno manje. Stvarno držim da sam informatički pismena, ali administrativni su me poslovi dokrajčili – popisi, tablice i  obavijesti na kojima je istaknuto da je nešto još jučer trebalo biti napisano i predano.

Da stvar bude još gora (za nas koji predajemo učenicima koji nisu u Školi za život), dočekale su nas i međupredmetne teme koje smo morali dodati u svoje godišnje planiranje. Još tijekom srpnja upozorila sam kolegice na to da je takav scenarij moguć, ali ni u najluđim snovima nismo očekivale da će nas to dočekati već ove školske godine. Kad smo dodale međupredmetne teme, shvatile smo da nam ih je teško povezati s NPIP-om, stoga je tek tada nastao pravi košmar. Više nitko nije znao što učitelji 3. razreda trebaju raditi, a što ne trebaju…

Prvoga dana 3. razreda dočekala nas je još jedna neprovjerena i nepotpuna informacija – rečeno nam je da bi trebalo napisati odgojno-obrazovne ishode na razini usvojenosti za 3. razred. Provela sam dvije noći radeći, proučavala sam mnogo knjiga, tražila i druge izvore informacija te samo pisala i pisala.

Kad sam već počela s izradom ishoda usvojenosti, odmah sam i odvojila sadržaj kurikulumskih predmeta za 3. razred. Koji je bio rezultat mojega rada? Dokument od 84 stranice, i novih 26 stranica kriterija (usvojenosti ishoda). Je li to rasterećenje o kojemu svi govore?

Naravno, neki taj dokument ne žele samo u elektroničkome obliku jer nisu svi jednako informatički pismeni. Zamislite koliko je to potrošenoga papira, tonera i vremena? Nažalost, opet ima onih koji će reći da nam je tako jer se nismo navrijeme počeli pripremati.

Poslije svega toga roditelji na roditeljskome sastanku, potaknuti izjavama političara i masovnim medijima općenito, pitaju: „Kako ćete vi sad raditi u toj novoj reformi?“

U tom sam trenutku ostala bez riječi, ali „spasili“ su me moji učenici, koji uopće i ne znaju što je reforma, i odgovorili: „Naša učiteljica jest REFORMA!“

Bez obzira na to koliko ste umorni, koliko noći niste spavali pišući beskrajne rečenice (koje nitko neće pročitati), najvažniji su upravo učenici – MOJI/VAŠI/NAŠI učenici.

Nijedan papir, nijedan ishod, nijedna međupredmetna tema neće postići ono što ima moj razred – zajedništvo, tolerancija, želja za učenjem, smijeh, empatija, prijateljstvo… Zato ću napisati sve što se od mene traži – bitno mi je da ne diraju moju učionicu i način na koji učimo.

Ako još jednom čujem da su učitelji rasterećeni, poslat ću mu svoju hrpu papira.

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja ■ Moj web https://xn--sandrinauionica-z3b.weebly.com/  ■  Razredna stranica 3. B https://sites.google.com/view/svetanedelja3b/ ■ Webučionica web alati za rad u nastavi https://webucionica.weebly.com/ ■

..........

Kolumna je utemeljena na osobnome iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskoga portala i Školske knjige