Anegdote iz života poznatih znanstvenika

Važno je i znati gdje udariti

■ Poznata firma Siemens - Schukert zamolila je Pjotra Leonidoviča Kapicu (1894. – 1984.), jednog od najistaknutijih fizičara 20. stoljeća, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku 1978., da istraži zašto jedan elektromotor ne radi. Obećan mu je honorar od 10.000 maraka. Kapica je stroj pogledao, a onda udario čekićem u kuglični ležaj. Motor je odmah počeo raditi. Sad je firmi bilo krivo što će takav sitni popravak platiti toliko puno. Zamolili su Kapicu da im ispostavi račun za popravak, očekujući znatno manji iznos.

Kapica je na računu napisao:

– Jedan udarac čekićem – 1 marka

– Zato što sam znao gdje udariti – 9999 maraka

Svega – 10.000 maraka.

Koji je slavni astronom imao metalni nos?

■ Tycho Brahe (1546. – 1601.), danski astronom i znanstvenik, najveći je astronom praktičar u povijesti. Tijekom 20 godina svaku večer je provodio bilježeći položaje zvijezda. Manje je poznato koliko je bio neobičan čovjek u svakodnevnom životu. Najneobičnija je činjenica da je Brahe u dvoboju s jednim daljnjim rođakom izgubio veći dio svog nosa pa je do kraja života morao nositi metalnu protezu. Vjerovalo se da je proteza bila napravljena od čistog zlata. Posljednje godine života proveo je u Pragu, gdje je 1601. i umro. Godine 1901. grupa čeških istraživača ispitivala je ostatke Braheova tijela. Tom su prigodom ustanovili da je njegov metalni nos bio napravljen od zlata, srebra i bakra. Zbog toga se Brahe u današnjoj literature spominje kao “astronom s metalnim nosom”.

Vau-vau rasprava

■ Škotski fizičar James Clark Maxwell (1831. – 1879.) bio je profesor u Londonu i Cambridgeu. Istraživao je mnoge grane fizike. U elektrodinamici je matematički izrazio eksperimentalna otkrića Michaela Faradaya, a teoretski je dokazao da je svjetlost elektromagnetska pojava. Manje je poznato da je običavao svoje teorije najprije objasniti svom psu pa bi nakon toga slijedila žestoka rasprava. Sreća da je vau-vau odgovor bio pohvalan pa je i ljude upoznao sa svojim teorijama.

I filozof se može obogatiti

■ Kad su mještani prigovarali filozofu Talesu iz Mileta, ocu znanosti (640. ili 624. prije Krista – oko 547. prije Krista) zbog njegova siromaštva govoreći mu da je filozofija besmislena, on im je htio pokazati da se lakše obogatiti nego biti filozof. Na temelju praćenja zvijezda i vremenskih prilika zaključio je da će te godine biti dobar urod maslina pa je zakupio sve preše za ulje u Miletu Ii Hiju, unatoč podsmjehu mještana. Ali, kad je došlo vrijeme cijeđenja maslina, iznajmljivao ih je po visokoj cijeni i prilično se obogatio. Tako je dokazao sa se i filozofi mogu obogatiti ako to žele.

Opasni radij

■ Bračni par Pierre Currie (1859. – 1906.) i Maria Sklodowska Curie (1867. – 1934), dobitnici Nobelove nagrade za fiziku s A. H. Becquerelom 1903. (ona je dobila i za kemiju 1911.), kemijskim su putem izolirali vrlo malenu količinu novoga kemijskog elementa radija, koji je milijun puta radioaktivniji od urana. Pierre je radio eksperimente stavljajući na vlastitu kožu soli radija, koje bi izazvale opekline. Ni njegova supruga, Maria Sklodowska Curie, nije shvaćala da im radijacija može ugroziti zdravlje pa je običavala držati kraj uzglavlja soli radija da joj svijetle u mraku. Ako danas želite u Nacionalnoj knjižnici Francuske pregledati njihove bilješke, morate potpisati da to činite na vlastitu odgovornost. Naime, vrijeme poluraspada radija je 1620 godina.

Drvo stalo na put

■ John von Neumann (1903. – 1957.), američki matematičar mađarskog porijekla, uživao je u ekstravagantnim zabavama i brzoj, opasnoj vožnji automobilom. Jednom je ovako objasnio jednu od svojih mnogih prometnih nesreća: “Vozio sam se putem. Drveće s desne strane prolazilo me je u savršenom redu brzinom od 60 milja na sat. Iznenada mi je jedno od njih stalo na put.”

 Četrdeset tisuća dolara je naša granica

■ Slavni izumitelj Thomas Alva Edison (1847. – 1931.) svoj je prvi izum ostvario sasvim slučajno. Našavši se u New Yorku bez novčića u džepu, tragajući za poslom, svratio je u ured firme koja se bavila telegrafskim obavještavanjem svojih agenata o cijenama zlata na burzi. Dogodilo se to upravo u trenutku kad je telegraf te firme otkazao. Edison ga je s lakoćom popravio i odmah bio angažiran u toj firmi kao nadzornik. Nezadovoljan postojećim telegrafom, konstruirao je novi, puno bolji, koji je odmah patentirao. Odlučio je tražiti za patent 3000 dolara, ali je bio spreman i na 2000. Kad je na sastanku, na kojemu su bili mnogi poslovni ljudi zainteresirani za Edisonov pronalazak, prozvan kako bi rekao koliko traži, bio je toliko uzbuđen da nije mogao izustiti ni riječ.

– Nema nikakvog smisla da tražite nekakvu veliku svotu. Mi smo odlučili koliko možemo platiti, i ni centa više – rekao je jedan od prisutnih. – Četrdeset tisuća dolara je naša granica. Zaprepašten, Edison je ponudu rado prihvatio. Taj mu je novac omogućio da otvori svoju radionicu i krene u svijet pronalazaštva sa 22 godine.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).