Điha, điha, četiri noge…

Konji, te mile, prekrasne i zadivljujuće životinje koje su nadahnule mnoge slikare, kipare i pisce, u povijesti su ljudima služile za nošenje tereta, za vuču ili jahanje. Mongolima je vještina jahanja bila najvažnija od svih vještina. Djeca su učila jahati odmah kad i hodati. Njihovi su ratnici na konjima provodili cijeli dan, jeli su pa čak i spavali. U staroj Grčkoj postojale su utrke dvokolica koje su preuzeli Etruščani, a od njih Rimljani. Naravno, dvokolice su se koristile i u vojnim pohodima. Konji su tako služili i za rad i zabavu, ali su u bitkama bili itekako važni jahaču jer su svojim vještinama čuvali život.

Neki su konji ostavili upečatljiv trag u povijesti, literaturi, umjetnosti, mitologiji…

Incitatus

Kaligula

■ Incitatus, konj rimskog imperatora Kaligule, zbog svojih je “zasluga” – na utrkama nikada nije ni jednom izgubio – bio proglašen “ građaninom” Rima, a ubrzo i senatorom. Bio je jedan od najpoštovanijih Rimljana. Uređena mu je bila i posebna konjušnica od mramora, čiji su zidovi bili ukrašeni slikama poznatih majstora. Udobno je spavao svaki dan na novoj slamarici, a jeo je iz jasala napravljenih od bjelokosti. Kad bi ožednio, pio bi vodu iz zlatnog vjedra. Često bi njemu u čast priređivali gozbe na kojima su mu se držale zdravice.

Bukefal

■ Bukefal (grč. Bukephalos, “volovska glava”, na boku je imao fleku nalik glavi goveda) bio je najdraži konj Aleksandra Velikog. Njegov je otac htio kupiti tog konja, ali je odustao kad je vidio da je konj divlji i da ga se ne može nadzirati. Ali, 12-godišnji Aleksandar je zatražio da pusti njega da ga ukroti. Zapazio je da se konj plaši vlastite sjene na tlu pa mu je okrenuo glavu prema suncu da ne bi mogao vidjeti sjenu, skočio na njega i odmah ga natjerao u galop. Otad su bili nerazdvojni. Bukefal ga je pratio u svim bitkama. Kad je Bukefal uginuo u dobi od 30 godina, Aleksandar je bio neutješan, kao da je izgubio najboljeg prijatelja. Njemu u čast utemeljio je grad Bukefala (današnji Jhelum u pakistanskoj saveznoj državi Punjab).

Marengo

■ Konj slavnog osvajača Napoleona Bonapartea Marengo potječe iz Egipta, gdje je uhvaćen tijekom jedne od Napoleonovih bitaka. Taj je konj 1812. godine prešao 5600 km od Pariza do Moskve. Osim tada, s njim je Napoleon dalje prošao sve bitke (kod Austerlitza, Battle of Jena-Auerstedt, u bitci kod Wagrama i bitci kod Waterlooa). Marengo je ranjen osam puta u svojoj karijeri. Međutim, bio je zarobljen 1815. godine kod Waterlooa. Nakon što je uginuo, njegov je kostur očuvan i kasnije postavljen u Muzeju vojske u Londonu, ali bez dva kopita.

Rocinante

Ulpiano Fernández Checa: Don Quijote i Sancho Panza

■ Mršavi konj Rocinante je zasigurno najpoznatiji konj u literaturi. Don Quijote, glavni lik Cervantesovog slavnog romana, dao je svom konju ime za koje je smatrao da je “uzvišeno, zvučno, a i govori kakav bijaše nekad dok je bio kljuse jer sada je prvak među svom kljusadi na svijetu”. Ime Rocinante u prijevodu znači “kljuse prije”.

Trojanski konj

Trojanski konj iz filma Troja u gradu Çanakkale (Turska)

■ Trojanski konj je poznati konj iz grčke mitologije. Kako su Grci deset godina bezuspješno pokušavali osvojiti Troju, uvidjevši da tako ne mogu, pristupili su lukavstvu. Sagradili su golemog šupljeg konja u kojeg su ušli ratnici koje je predvodio Odisej. Trojanci su prihvatili konja kao znak mira unatoč upozorenjima Laokoona i Kasandre. Tako su Grci lukavstvom ušli i osvojili Troju nemilosrdno ubijajući i pljačkajući.

Pegaz

Pegaz na zgradi opere u Poznańu

■ Najpoznatiji mitološki konj je po nekima ipak Pegaz. Taj krilati konj je plod ljubavi Posejdona i Meduze. Prema jednoj verziji, iskočio je iz Meduzina vrata nakon što joj je Perzej odsjekao glavu, dok je prema drugim izvorima nastao iz zemlje na koju je prolivena Meduzina krv. Živio je na visokim planinama, uglavnom na Helikonu, domu Muza. U grčkom panteonu zadatak mu je bio Zeusu donositi munje. Bio je simbol umjetnosti. Inspirirao je mnoge slikare, kipare, pjesnike…

...........................  Zanimljivo, a manje poznato o konjima  ........................... 

 Leonardov Il cavallo

Il cavallo, u Milanu

Skulpturu konja - Il cavallo, koja je trebala biti visoka oko 7 metara i teška 70 tona, naručio je Ludovico Sforza 1482. godine od Leonarda da Vincija. Leonardo je napravio nacrte i glineni model, a kad je trebao u bronci izliti skulpturu, nakon 17 godina rada, 1499. zbog napada Francuza sva se bronca morala utrošiti na izradu topovskih kugli. Leonardov model konja u glini služio je francuskim vojnicima kao meta za vježbanje gađanja. Nažalost, Leonardo nikad nije uspio napraviti tu skulpturu. Ipak, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Milanu je postavljena brončana skulptura Leonardovih konja (ipak, od samo 12 tona), izrađena prema Leonardovim crtežima.

....

• Što su konjske širine?

Konjske širine (ili suptropski pojas tišina) ekvatorski je pojas slabog vjetra promjenjiva smjera u pojasu suptropskog maksimuma zračnog tlaka. Prosječna brzina vjetra slabi, a izrazitost smjera vjetra je sve manja. Dolazi do stabilizacije zraka pa vjetar slabi. Ali, odakle taj neobičan naziv? Naziv je nastao kada su Španjolci prevozili preko Atlantika jedrenjacima konje u Novi svijet. Ako bi dospjeli u pojas tišina, jedrenjaci više nisu mogli ploviti, morali bi čekati vjetar pa bi plovidba trajala dulje. Ponestalo bi hrane i za ljude i za konje. Posada bi tada bacala jadne konje u more da bi rasterećeni brod s manjim gazom mogao nastaviti plovidbu i uz slabi vjetar.

Gdje je jedino groblje konja na svijetu?

Carsko selo

U Carskom selu (kompleks rezidencija ruske carske obitelji) blizu Sankt Peterburga jedino je groblje konja na svijetu. Otkrio ga je Francuz Jean Louis Garraut. Tu leže carski konji pokopani između 1828. i 1917. godine. Na rubu jednog od parkova, Aleksandrova parka, postoji građevina od crvenog kamena koja je bila kuća za odmor umirovljenih carskih konja. Kad bi neki od konja uginuo, pokopali bi ga sa svim počastima i nadgrobnim spomenikom na kojemu bi bilo ime konja, datum rođenja i smrti, ime gospodara te podvizi u kojima je konj sudjelovao. Tu je pokopan i konj Aleksandra I., koji ga je, kako je i navedeno na spomeniku, vodio i nosio u osvajanje Pariza.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).