Jeka! A što je to?

...najmanje 17 metara i mora biti tako oblikovana da se val od nje reflektira natrag prema nama.

■  STARI GRCI I RIMLJANI SU DOBRO ZNALI da će, ako na tribinama u amfiteatru sjedi mnoštvo publike, akustičnost biti bolja jer gomila ljudi upija zvuk gotovo isto kao i najsuvremeniji tehnološki pjenasti materijali. Dakle, već 2000 godina proučava se rasprostiranje zvuka u velikim prostorima.

■  GREŠKE SU IPAK MOGUĆE: godine 1962. ustanovljeno je da u koncertnoj dvorani uglednog njujorškog Lincolnovog centra ima toliko odjeka da su je morali ponovno graditi.

Za grčka i rimska kazališta zna se da se glas u njima odbijao od jedne stube do druge, a jeka se glumcima vraćala sa zakašnjenjem koje je bilo razmjerno udaljenosti.

Znači da je zvuk koji se vraćao više ovisio o visini stube nego od glasa koji ga je proizveo.

■  MAJE SU OTIŠLI JOŠ DALJE: turistički vodiči često zadivljuju turiste koji razgledavaju piramidu Kukulkan (El Castillo) time što jednostavno udaraju jednim kamenom o drugi. Tada nastaje silazna jeka: “eee-ooo”, koji po legendi iskazuje vapaj žrtvovanih ljudi ili životinja.

Jedan je kalifornijski stručnjak za akustiku ustanovio da ta jeka vrlo sliči cvrkutu ptice kvecal (lat. Pharomachrus mocinno), svete ptice Maja.

Budući da su rubovi stuba na gornjem dijelu udaljeniji, snižava se frekvencija jeke i dobije se onaj “eee-ooo”.

■  LONDONSKA KATEDRALA SV. PAVLA poznata je po svojoj Galeriji šapata koja fascinira akustičnim efektima. Ako se okrenete prema zidu kupole i šapćete, osoba koja stoji na drugom kraju elipsoidne kupole, udaljena 32 metra, može vas čuti kao da ste pokraj nje. 

■  U JAPANU postoji mjesto gdje se zbiva pomalo zastrašujuća pojava, a to je hram Nikko Toshogu. Ako u tom hramu pljesnete dlanom o dlan, odvratit će vam zmaj svojom rikom. 

Ipak, nema mjesta strahu. Zmaj je samo naslikan na svodu, a oglašava se zbog jeke koja pritom nastaje.

I oblaci odbijaju zvuk i mogu izazvati jeku. Zapravo, kad čujete tutanj grmljavine, to je jeka snažnog praska, čiji se zvuk odbija od oblaka.

Nekada su ljudi zamišljali i prepričavali legende da bi nešto objasnili. U mitologiji postoje barem tri predaje o nastanku jeke.

Najpoznatija među njima, a navodi je i Ovidije u METAMORFOZAMA, kaže da je Eho bila nimfa od čije brbljavosti ošamućena Hera nije mogla pratiti potajna Zeusova nevjerstva.

Na kraju ju je Hera kaznila tako da ne može više prva govoriti nego samo ponavljati ono što drugi govore. Zato je i sinonim za jeku = eho.

Alexandre Cabanel: Eho, 1887.

…………………

Druga priča govori o tome da se nimfa Eho zaljubila u taštog Narcisa i od te neuzvraćene ljubavi toliko izgarala da je od nje na kraju ostao samo glas.

I u trećem mitu Eho je junakinja priče o neuzvraćenoj ljubavi. U nju se nesretno zaljubio bog Pan, koji je iz osvete naredio pastirima da je rastrgnu. Njeni jauci i danas odjekuju Zemljom.

• Kada se sljedeći put susretnete s jekom, sjetite se ovih lijepih priča.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

• Snježana STANIN je nastavnik mentor. Predaje fiziku u OŠ Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas, za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je tri radio kviza (više od 200 emisija).