Kad su oni bili mali...[3.]

Impresionirao ga je Newton

Thomas Alva Edison (1847. – 1931.), američki izumitelj, pošao je u školu s osam godina, ali je išao manje od pola godine. Jednog je dana plačući došao kući jer mu je učitelj rekao da je nepristojan i neuredan. Kad je to ispričao majci, ona je bijesna s njim otišla u školu i rekla učitelju da ne zna što govori. Nakon toga ga je ispisala iz škole. Tada je mladi Edison počeo čitati sve očeve knjige i naišao na Newtonovu knjigu koja ga je impresionirala. U podrumu je napravio prvi laboratorij i tamo obavljao gomilu eksperimenata koji nisu uvijek uspijevali. Iako bi se ponekad dogodila eksplozija, ostavljali su ga na miru jer su ga smatrali dosta snalažljivim. I tako je počeo veliki izumitelj...

Trnovit je put do zvijezda

Genijalni trubač i pjevač čiji se glas prepoznaje među tisućama, Louis Armstrong (1901. – 1971.), s dvanaest je godina, u novogodišnjoj noći, htio zabaviti prijatelje i po ulici je pucao iz pištolja koji je ukrao očuhu. Ali, za tren se našao pred sucem pa u popravnom domu. Imao je sreće da je jedan od odgojitelja bio profesor glazbe. Bio je strog prema njemu, ali mu je dopustio da postane član kora, a zatim i orkestra u domu. Dao mu je i trubu da bi ujutro budio cijeli dom. Kad su mu se vrata popravnog doma otvorila nakon osamnaest mjeseci, već je bio dogurao do vođe puhačkog orkestra. Kasnije je radio kao istovarivač ugljena i nadničar, a noću je svirao blues po kabareima. Jer, trnovit je put do zvijezda.

Nestašni Giotto

Dok je učio i studirao slikarstvo kod učitelja Giovannija Cimbauea, Giotto di Bondone (1266. – 1337.), talijanski graditelj i slikar, jednom se prigodom našalio sa svojim učiteljem tako što je, u njegovoj odsutnosti, na portretu koji je radio njegov učitelj naslikao muhu, i to baš na nosu. To je tako dobro učinio da je muha izgledala kao prava. Kada se učitelj Giovanni vratio k svome platnu, nekoliko je puta zamahnuo rukom, pokušavajući bezuspješno otjerati muhu s platna, sve dok na kraju nije shvatio da je opet ispao žrtvom šale svoga nestašnog učenika.

U to vrijeme još nije bilo ovako puno engleskih kraljeva

Kad je čuveni irski književnik Georg Bernard Shaw (1856. – 1950.) bio učenik u osnovnoj školi, profesorica povijesti prigovorila mu je što nije naučio lekciju. Prodiku je završila riječima:

– U tvojim godinama znala sam napamet sve engleske kraljeve!

Mladi Shaw joj je odgovorio:

– Vjerujem Vam. Ali, kad ste Vi bili u mojim godinama, još nije bilo tako puno engleskih kraljeva.

Od nezainteresiranog za glazbu do slavnog skladatelja

Talijanski skladatelj Giacomo Puccini (1858. – 1924.), nakon Giuseppea Verdija najpoznatiji talijanski skladatelj opera, nije uvijek bio zainteresiran za glazbu. Iako je odrastao u obitelji crkvenih glazbenika i od njega se očekivalo da će to nastaviti, nije baš pokazivao zanimanje. Učitelji u školi nisu uočavali njegovu nadarenost. Prvi učitelj glazbe odbio ga je dalje poučavati rekavši da je uzalud. Čak su ga htjeli izbaciti iz škole. Učitelj je u izvješću napisao da Puccinija ništa ne zanima, da je lijen, ne prati nastavu i satove provodi lupkajući po klupi kao da su tipke glasovira. Srećom, sljedeći ga je učitelj uspio zainteresirati za glazbu pa mi danas možemo uživati u njegovim operama "Manon Lescaut", "La Bohème", "Tosca", "Madam Butterfly" i "Turandot".

Dobrodošlica s kantom mokraće

Kad je Alexandre Dumas Otac (1802. – 1870.), francuski književnik, bio mali, njegova je majka silno željela da postane violinist. Našla mu je i privatnog profesora. Nakon tri godine nije bio u stanju ni naštimati violinu pa je majka shvatila da od toga neće biti ništa i odustala. Kad mu je bilo devet godina, htjela ga je poslati u crkveni internat. Alexandre se tome opirao puna tri mjeseca i na kraju pristao. Onog dana kad je trebao poći otišao je kupiti pribor za pisanje. Sreo je rođakinju, koja mu je rekla da će s djevojkama biti gotovo ako postane svećenik. Odmah se predomislio. Umjesto pribora, kupio je kruh i kobasice i otišao s prijateljem u lov. Nije ga bilo tri dana. Kad se vratio, majka ga je upisala u školu. Učenici su ga dočekali s kantom mokraće koju su mu, za dobrodošlicu, izlili na glavu. U toj je školi ostao samo dvije godine. Ni tada još nije znao pisati. Ipak je na kraju naučio pisati, i to jako dobro. Iz njegova pera su izišla "Tri mušketira", "Čovjek sa željeznom maskom", "Grof Monte Kristo", "Bartolomejska noć"…

Dvaput pao na maturi, a ipak je slavni književnik

Émile Zola (1840. – 1902.), francuski romanopisac, od sedme do dvanaeste godine pohađao je školu u internatu Notre Dame, a nakon toga koledž u Aixu, gdje se sprijateljio s Paulom Cézanneom. Dvaput je pao na maturi zbog lošeg francuskog jezika pa su mu se rugali da je provincijalac koji ne zna čestito govoriti francuski. Cézanneu je jednom napisao: "Ja sam potpuna neznalica”. Na Sorbonnei je uspio položiti prirodne znanosti i matematiku, ali francuski nikako. Bio je osamljen i bespomoćan, jer mu majka više nije mogla pomagati. Stoga je stanovao u bijednim uvjetima u mansardi nad Parizom, ali je ipak na kraju uspio postati književnik, čak je i utemeljitelj naturalizma.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).