O more duboko...

More pokriva 71 posto Zemljine površine. Prosječna dubina svjetskog mora je 3650 metara, a ukupna masa sve morske vode na Zemlji oko 13 trilijuna (13 sa 18 nula) tona. Vole ga i oni koji imaju sreću gledati ga svakodnevno i oni koji rijetko mogu uživati u njemu. Pomorci ga posebno vole.

Još Plutarh u “Životu Pompejevu” navodi da je Pompej rekao: Navigare necesse est, vivere non est necesse (Ploviti je potrebno, živjeti nije potrebno). Pomorci iz Bremena preuzeli su to kao svoje geslo. Jer “more, kada jednom baci svoje čini, onda zauvijek drži čovjeka u mreži čuđenja”, kako je rekao Jacques Yves Cousteau. Zaplovimo mi ovim redcima u neka mora.

Sargaško more

Sargaško more leži u zapadnom dijelu Atlantskog oceana, a jedinstveno je po tome što nema obala. Omeđeno je morskim strujama: na zapadu Golfskom, na sjeveru Sjeveroatlantskom, na istoku Kanarskom i na jugu Sjevernoekvatorskom strujom. Zbog sezonskog pomicanja morskih struja površina mu se mijenja (može biti i do 8.635.000 četvornih kilometara). Ime je dobilo po pelagičkim algama roda Sargassum bacciferum koje plutaju po njegovoj površini. Procjenjuje se da ih u tom moru ima oko 10 milijuna tona. U Sargaškom moru nema morskih struja, stoga je voda u njemu gotovo mirna. To je najprozirnije more na svijetu. Bijeli kolut promjera 30 cm (Sekijev kolut) prestaje se vidjeti s površine na dubini od 66,5 m. Osim algama, Sargaško more je važno i jeguljama, koje se u njemu mrijeste i rađaju, a nakon toga plivaju do svojih voda po Europi i Sjevernoj Americi. Otkrio ga je 16. rujna 1492. godine Kristofor Kolumbo na svom prvom putovanju u Ameriku.

Crveno more

Crveno more je rubno more na sjeveru Indijskog oceana. Godine 1869. prokopavanjem Sueskog kanala spojeno je sa Sredozemnim morem. Površina mu je 438.000 četvornih kilometara, a prosječna dubina 538m (najveća je 2211 m ). Najslanije je otvoreno more. Salinitet mu se povećava od juga prema sjeveru. Najveći salinitet od 42 promila zabilježen je u zaljevu Akabi, istočno od Sinajskog poluotoka. Boja mu je najčešće modrozelena, ali u vrijeme cvatnje crvene alge (Trichodesmium erythreaum), koja tada prekriva njegovu veliku površinu, modrozelena boja pretvara se u crvenkastu. Pretpostavlja se da je po toj algi i dobilo ime. Jedno je od najtoplijih mora. Godine 1965. istraživački brod Atlantis II izmjerio je u Crvenom moru, na dubini od 2200 metara temperature od 56 celzija.

Crno more

Crno more je između jugoistočne Europe i Male Azije. Površina mu je 436.402 četvorna kilometra, a prosječna dubina 1253 metra (najveća je 2212 m). Naziv potječe od Perzijanaca, koji su ga nazivali Ahshajena, tj. Taman. Tako je nazvano ne zbog boje morske vode, koja je tamnoplava, nego zato što je ono bilo “surovo” u usporedbi s južnim morima. Prema jednoj verziji zbog mnogo mornara koji su se utopili nakon brodoloma jer su česti vjetrovi i magla. Neki taj naziv vezuju uz običaj kad su boje označavale glavne strane svijeta, pri čemu je crna uvijek simbolizirala sjever. Grci su preuzeli taj naziv i zvali ga Pontos melas, tj. Crno more. Kasnije su ga nazvali Pontos Axeinos (negostoljubivo more) zbog teške navigacije tim morem i divljih i negostoljubivih plemena na obali. Kad su Grci počeli osnivati svoja naselja na obali Crnog mora, nazvali su ga Euxeinos Pontos (gostoljubivo more). U Bizantu su ga do 13. stoljeća nazivali Ruskim morem. Turcima je ono Kara Deniz (Crno more). Na neki način ono i zaslužuje taj naziv. U dubinama ispod 150 metara njegova je voda toliko zagađena smrdljivim i zagušljivim sumporovodikom da u njoj praktično nema života. Na morskom dnu živi puno anaerobnih bakterija koje proizvode sumporovodik. Zato iznad dna nema ni jedne žive ribe ni alge. U površinskom “živom sloju” (koji obuhvaća samo 13 posto njegove vode) živi oko milijun delfina i 31 endemska vrsta riba, a 112 vrsta je došlo iz Sredozemnog mora.

Mrtvo more

Mrtvo more je zapravo veliko slano jezero. Još se naziva Morem smrti, Slanim morem ili Lotovim morem. Površina mu je 600 četvornih kilometara, a najveća dubina 400 m. Površina mu je na -429 metara (prema podacima iz 2013. godine). Tako je njegova obala najdublja slobodno pristupačna površina na Zemlji. Najslanije je more (ako ga računamo u mora) na svijetu, 33 posto mu je salinitet (11 puta slanije od Sredozemnog mora). Prema Bibliji, uz strahovitu vatrenu i sumpornu kišu, u Mrtvo more potonuli su gradovi Sodoma i Gomora (za koje neki arheolozi smatraju da su bili na jugu jezera).

Azovsko more

Azovsko more, koje na sjeveru i zapadu omeđuje Ukrajina, a na istoku Rusija, povezano je na jugu Kerčkim vratima s Crnim morem. Površina mu je 39.100 četvornih kilometara, prosječna dubina sedam (najveća 14 m) pa je to je najpliće more na svijetu (polovica mora je plića od 10 metara). U njega se ulijevaju dvije velike rijeke Don i Kuban, koje mu daju dosta vode pa mu je nizak salinitet, u prosjeku 10,9 ‰ pa zato u njemu žive i neke vrste slatkovodne ribe.

Žuto more

Žuto more je rubno more Tihog oceana, smješteno između Kine i Koreje. To je plitko more s najvećom dubinom od 106 m, površine 417.000 četvornih kilometara. Salinitet mu je oko 30 ‰. Još je jedno od četiriju mora nazvano po bojama (uz Crno, Crveno i Bijelo more). Ime duguje žutoj boji vode koja je takva i od nanosa mulja koje nosi rijeka Huang He (Žuta rijeka), koja donosi oko 1,5 milijardi tona mulja godišnje, ali i od čestica pijeska koje iz pustinje Gobi pješčane oluje donose i oboje površinu vode do zlatnožute boje.

Bijelo more

Bijelo more je rubno more Sjevernog ledenog mora, na sjeverozapadu Rusije. Prostire se između poluotoka Kole i Kanina do karelijske obale. Površina mu je oko 95.000 četvornih kilometara. Prosječna dubina je od 100 do 200 metara (a najveća od 340 metara izmjerena je u Kandalakšanskom zaljevu). Najhladnije je more – srednja temperatura u siječnju se kreće od -10 do -13, a u srpnju od 8 do 15 celzija. Zaleđeno je od studenog do svibnja, a često i dulje. Stoga se i naziva bijelim jer je većim dijelom prekriveno snijegom i ledom.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).