Od davnina su ljudi ratovali

Od davnina su ljudi ratovali radi osvajanja teritorija, oslobođenja svog teritorija, prevlasti u trgovini, pljački... Do naših dana, u pet i pol tisuća godina, bilo je oko 14 500 većih i manjih oružanih sukoba. To bi u prosjeku bilo oko dva i pol rata na godinu. Američki sociolog P. A. Sokorin analizirao je podatke o ratovima u posljednjih tisuću godina i došao do zaključka da su najviše ratova vodili Francuzi (oni su sudjelovali u 180 ratova). Slijede ih Englezi, koji su sudjelovali u nešto više od 170 ratova, pa Rusi, sa 150 ratova. Zatim je u 130 ratova sudjelovala Austro-Ugarska, Španjolska u više od 70 itd.

Nećemo spominjati one poznate, ni punske, ni križarske, ni Napoleonove, ni svjetske ratove koji su imali strašne posljedice. Spomenut ćemo samo neke do kojih su vodili neki neobični uzroci ili povodi.

Rat zbog brkova

Henrik II. i Eleonora

Luj XVII., sin Luja XVI. i Marije Antoanete, oženio se Eleonorom (1122. – 1204.), vojvotkinjom Akvitanije. Ona mu je u miraz donijela dvije južne francuske provincije. Nakon povratka iz križarskog rata (u kojemu je sudjelovala i Eleonora kao vođa akvitanskih trupa), Luj XVII. obrijao je brkove. Eleonora je tada izjavila da joj se bez brkova više ne sviđa i zatražila razvod. Brak je ubrzo poništen na temelju previše bliskog srodstva muža i žene. Eleonora se tada udala za normanskog vojvodu Henrika II., koji je ubrzo postao engleski kralj. Kada je od bivšeg supruga zatražila da joj vrati pokrajine koje je donijela u miraz, on je to odbio. Tako je 1152.godine počeo rat između njezina prvoga i drugog supruga. Taj je rat završio tristo godina poslije. A da Luj XVII. nije obrijao brkove (naravno, nije to bio uzrok rata, ali možda bi još bio privlačan Eleonori pa ga ne bi ostavila i tražila povrat miraza)…

I zbog pola centa rat

Grad država Genova stoljećima je dominirala Korzikom. Oko 1725. godine poreznik iz Genove napao je jednoga korzikanskog seljaka i tražio da mu plati dug od otprilike pola centa (u to se doba za taj iznos moglo kupiti jedno jaje). Kad su njegovi suseljani vidjeli da ga poreznik maltretira zbog tako malog iznosa, zgrabili su oružje i zaprijetili porezniku. On je pobjegao, ali je odmah otišao po policiju. Kad je ova vidjela da nema šale s naoružanim seljanima, pozvala je vojsku. I poput male grude koja je izazvala lavinu, ovaj se sukob pretvorio u rat koji je trajao 44 godine. Ratu su se pridružile Francuska, Španjolska, Njemačka i Savoja. Sukob je završen tek 1769. godine, kad je Korzika pripala Francuskoj. Sve zbog samo pola centa…

Nogometni rat

Kad čujete da je postojao Nogometni rat, prvo se začudite, a onda nasmijete. Nije smiješno jer je, kao i svaki rat, imao dosta ljudskih žrtava. U srpnju 1968.godine rasla je napetost između Salvadora i Hondurasa. Kriza je dosegla vrhunac u kvalifikaciji za svjetsko nogometno prvenstvo. Najprije su se ekipe Salvadora i Hondurasa sastale u Tegucigalpi, gdje je pobijedio Honduras (1 : 0). Zatim su uzvratnu utakmicu odigrali u San Salvadoru, gdje je domaćin dobio utakmicu s rezultatom 3 : 0. Tako je trebalo odigrati i treću utakmicu. Ona se odigrala u Ciudad Mexicu. Salvador je pobijedio tek u produžetku s rezultatom 3 : 2. Honduras je istog dana prekinuo sve diplomatske odnose sa Salvadorom. Već nakon 17 dana salvadorski su avioni bombardirali honduraški teritorij, a njihovi su vojnici prešli granicu i ušli u Honduras. I... tako je počelo. Da, da, i najvažnija sporedna stvar na svijetu može izazvati rat.

Bakalarski rat

Kada se spomene bakalar, sjetimo se Badnjaka, ružnog mirisa i divnog okusa ove ribe. Ali i zbog nje se vodio rat. Island je poznat po bogatom ulovu bakalara u svome priobalnome moru. Prije je Island bio primoran uvoziti sve vrste robe iz drugih država pa je više od 90 posto uvoza plaćao izvozom ribljih proizvoda. Da bi zaštitio svoje more prepuno bakalara, Island je 1958. godine proširio granicu na moru s četiri na 12 nautičkih milja. No njemački i britanski ribarski brodovi, bez obzira na tu zabranu ulova, često su lovili uz islandsku obalu pa je izbio prvi „bakalarski rat“. Islanđani su proganjali, plijenili i kažnjavali strane ribarske brodove. Zatim je 1972. izbio drugi „bakalarski rat“, kada je Island svoje ribolovno područje proširio na 50 nautičkih milja, pa 1975. treći „bakalarski“ rat, kada su ribolovno područje proširili na 200 nautičkih milja od obale. Bili su tu i britanski ratni brodovi koji su pucnjima štitili svoje ribarske brodove. A sve zbog bakalara!

Rat zbog salitre

Rat zbog salitre poznat je pod nazivom Pacifički rat. Vodio se od 1879. do 1883. između Čilea te ujedinjenih snaga Perua i Bolivije zbog bogatih nalazišta salitre u pustinji Atacama (salitra je bila važna zbog proizvodnje crnog baruta). Ta su nalazišta iskorištavale čileanske tvrtke. Bolivijska vlada tada je pokušala podići poreze i iskoristiti rast prihoda od rudarstva, ali to je dovelo do sukoba. Čileanski radnici smatrali su da je povećanje poreza neopravdano i tražili su intervenciju svojih vlasti. No to je dovelo do diplomatske krize i rata. U rat je ušao i Peru zbog tajnog saveza s Bolivijom.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin nastavnica je mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedan je od autora zbirki Fizika oko nas za sedmi i osmi razred. Voditeljica je Županijskoga stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).