Štorija o duhanu

Kada je slavni pomorac Kristofor Kolumbo 1492. godine prvi put stigao u Novi svijet, zapazio je da domoroci uživaju u pušenju i žvakanju listova biljke nepoznate u Europi. Indijanci su se tada u oblacima dima blaženo opuštali, molili svojim bogovima i tjerali od sebe bolesti. Njima je duhan bio sveta biljka koju su im, kako su vjerovali, poslali bogovi. Nisu išli ni u lov ni u rat bez duhana. Upotrebljavali su ga kod vjerskih i pogrebnih svečanosti, a i kod državničkih poslova. Neprijatelji bi jedan drugom pružili "lulu mira“ i neprijateljstvo bi iščeznulo. Dim iz usta simbolizirao je kod Indijanaca izgovorenu istinu.

Ali, Indijanci nisu duhan samo pušili, nego su lišće i žvakali i šmrkali. Kolumbovi mornari ubrzo su se pridružili Indijancima u uživanju duhana. Ali, postali su ovisni i više se nisu mogli riješiti tog užitka. Čak je i Kolumbo zabilježio: “Nije bilo u njihovoj moći da prestanu“.

Među prvima koji su zapušili poslije povratka kući, u Španolskoj, bio je član Kolumbove ekspedicije Rodrigo de Xerez. Ali, sugrađani su ga ubrzo prijavili inkviziciji s optužbom da ga je zaposjeo vrag, jer mu iz usta suklja dim i užasno smrdi. Inkvizicija ga je odvela, oduzela mu zemlju, svu imovinu, a njega bacila u tamnicu.

U sljedećih pedeset godina duhan je našao plodno tlo u Portugalu, tada vodećoj trgovačkoj zemlji svijeta. Godine 1548. već su Portugalci gajili duhan za izvoz, a 1558. godine mogao se u Lisabonu kupiti duhan za ušmrkavanje u finom prahu.

Prve sjemenke duhana u Europu je donio francuski veleposlanik na lisabonskom dvoru Jean Nicot, po kojem je biljka dobiti botaničko ime Nicotiana. U početku se duhan uzgajao kao rijetka ukrasna biljka s ljekovitim svojstvima. Navodno je veleposlanikov kuhar oblogom od duhanskog lišća izliječio sebi ranu na ruci. Nicot je, povjerovavši u njegovu ljekovitost, poslao sjeme duhana kraljici Katarini Medici, koja je odmah duhanom počela liječiti svog bolesnog supruga.

Poznati liječnik iz Seville Nicolás Monardes sedamdesetih je godina 16. stoljeća duhan preporučivao kao lijek protiv niza bolesti. U jednom ljekarničkom djelu iz 1565. godine piše da „duhan rastjeruje bol i umor, čisti usta i glavu, ublažava zubobolju i podrigivanje, čuva od kuge, rastjeruje uši, liječi kraste, otekline i rane, te dovodi san“.

 Međutim, nisu baš svi bili očarani duhanom. Pape Inocent X. i Urban VII. pušače su izopćili iz crkve. Ukazom kineskoga cara u 17. stoljeću trgovanje i korištenje duhana kažnjavano je smrću. Turski sultan Ahmed IV. svakome je pušaču namijenio kaznu probijanja nosnica njegovom vlastitom lulom (turski – čibuk), dok je njegov nasljednik Murat IV. za pušenje uveo smrtnu kaznu. U carskoj Rusiji za isto su djelo kažnjavali javnim bičevanjem, prosijecanjem nosnica te progonstvom u Sibir.

James I. (engleski kralj od 1603. godine) mrzio je duhan. Opisao je naviku žvakanja i pušenja duhana kao „običaj grozan za oči, mrzak za nos, štetan za mozak, opasan za pluća“. Odmah je uveo porez na duhan u visini od nevjerojatnih 4000 posto!

Godine 1611. John Rolfe, rani doseljenik Jamestowna, donio je duhan s Trinidada u Jamestown, u Virginiji, pa tu počeo uzgajati duhan blagog okusa tipa virginia. Ubrzo je Jamestown postao središte duhanske industrije. U Virginiji i Marylandu listovi duhana postali su zakonita valuta i kolonisti su za duhan mogli kupiti sebi ženu. Oni bi platili između 54 i 68 kilograma duhana i „Duhanska kompanija Virginija“ kupila bi im ženu u Europi i brodom je poslala u Ameriku.

Upotreba duhana brzo se proširila. Tijekom američkog građanskog rata (1861 – 1865). Deseci tisuća vojnika navikli su se na duhan koji im je smirivao živce tijekom borbi. Početkom 19. stoljeća žvakanje duhana postalo je u SAD-u popularnije od pušenja lule. Prema popisu iz 1860. godine, u Virginiji i Sjevernoj Karolini bilo je 348 tvornica duhana, od kojih se 335 bavilo samo duhanom za žvakanje. “To je ruke ostavljalo slobodnima... onima koji su gradili zemlju iz temelja”, kako su neki objašnjavali. Kada je Charles Dickens došao u SAD, ocijenio je žvakanje i pljuvanje “najodvratnijom navikom koju je civilizacija ikada vidjela”.

Britanskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu poslali su iz domovine više od 200 milijuna cigareta, što je navuklo na pušenje mnogo ljudi i osiguralo procvat duhanske industrije. Tijekom Drugog svjetskog rata savezničke vlade davale su vojnicima uz obroke i besplatna sljedovanja cigareta. Pred kraj tog rata oko 40 posto muškaraca pretvorilo se u pušače. Početkom 60-ih godina više od polovice muškaraca pušilo je cigarete. Duhan je postao ludilo koje je zahvatilo cijeli svijet. Ali, ne bez teških posljedica.

Vjekovima se pretpostavljalo da je pušenje nezdravo. U 17. stoljeću engleski kralj James I. primijetio je kako obdukcije pušača otkrivaju „da su njihovi unutrašnji organi zagađeni vrstom uljane čađi“.

SS-ovski časnik Karl Amstel prvi je otkrio uzročnu vezu između pušenja i raka pluća. Institut u kojemu je radio osnovan je donacijom Adolfa Hitlera. Hitler je prezirao i pušenje i pušače. Ali, rezultati dr. Amstela nisu objavljeni, nego su nađeni u podrumima Instituta posljednjih tjedana Drugog svjetskog rata.

Kad pušač udahne dim, na tkivo njegovih pluća navale nikotin, ugljikov monoksid i još oko 400 poznatih kancerogena. U roku od nekoliko sekundi krv se iz pluća upumpava u mozak natapajući ga otrovnim nikotinom koji će upiti stanice poznate kao receptori nikotina. Svake godine u Europi od posljedica pušenja umre više od 500.000 stanovnika.

Mark Twain je jednom prigodom rekao: "Ostaviti se pušenja? Ništa lakše! Učinio sam to već stotinu puta“.

Vi, ako pušite, nemojte toliko puta. Dovoljno je samo jednom, ali zauvijek. Ako ne pušite, nemojte ni probati.

Strastveni pušači bili su Sartre, Krleža, Poe, Freud, Flaubert, Brodski. Najpoznatije Camusove i Malrauxove fotografije su one s cigaretom među usnama. Cigare su bile trendovski simbol otmjenosti i moći pa su im bili skloniji političari (W. Churchill), dok su lulama naročito skloni literarni detektivi: Sherlock Holmes i inspektor Maigret.

 -------------------   ANEGDOTE O PUŠENJU   ------------------- 

■ Poznati američki pisac Mark Twain, (1835. – 1910.) neprekidno je pušio. To je njegovu suprugu Oliviju dovodilo do ludila. Često je gasila požare u spavaćoj sobi, jer je pisac odlazio na počinak obavezno s cigaretom u ustima. Inače, Mark Twain je ozbiljno počeo pušiti kad mu je bilo osam godina i od tada pa do kraja života nikada nije prestao (osim po nekoliko dana). Kada bi mu žena i prijatelji prigovorili što puši četrdeset cigareta dnevno, nakon čega nije moguće prozračiti kuću, Twain bi rekao:

– Što? Smeta vam moja cigareta! Kad biste znali što mi znači, ne biste tako govorili. Cigarete su mi jedino nadahnuće.

■  Honoré de Balzac nije mogao podnijeti duhan ni u kojem obliku, proklinjao je lulu i zabranjivao cigaru. Nikada nije prihvatio ni blagi španjolski papelito, jedino je u svojoj prisutnosti dopuštao azijsku nargilu, a trpio je zbog njegove lokalne boje. U svojim filipikama protiv nikotina on nije imitirao druge pa ni onog doktora koji je u svojoj disertaciji o štetnosti nikotina nanio štetu radnicima tvornice duhana u njegovoj blizini, on je držao te filipike iz najdubljih pobuda, jer on sam nikad nije propušio.

■ Britanski su ekolozi odlučiti zatražiti kaznu za pomorca sira Waltera Raleigha. Tražili su od kraljice da mu oduzme viteški naslov jer je iz Amerike u Europu donio loš običaj pušenja zbog kojeg danas umire puno ljudi. Neobično je što je sir Walter Raleigh živio od 1552. do 1618. godine. Iz kraljevske su kuće kratko odgovorili:

Sir Walter RALEIGH je to već skupo platio – odrubili su mu glavu.

-------------------   ZANIMLJIVOSTI O DUHANU   ------------------- 

■   Indijanci su oko 1. godine nove ere počeli koristiti duhan za pušenje i liječenje.

■   Prva američka reklama za duhan prikazana je 1789. godine. Bila je to slika Indijanca koji puši dugu glinenu lulu.

■   Kristoforu Kolumbu Indijanci su prvi put ponudili listove duhana 15. listopada 1492. godine.

■   Dr. Ernst Windern otkrio je 1953. godine da premazivanje leđa miševa smolom iz cigareta dovodi do pojave tumora na tom mjestu.

■   U Kolumbovo doba duhanu se pripisivala ljekovitost. Indijanski vračevi lišće duhana stavljali su na otvorene rane, a u Europi se neko vrijeme izdavao na liječnički recept u ljekarnama.

■   Naziv duhan na ove prostore donijeli su oni koji su postali sinonim za pušenje – Turci, iako je riječ arapskog porijekla i znači para, dim.

■   U Francuskoj se pušenje još u doba Luja XIII. (1601 – 1643.) smatralo "gnjusnim porokom“ i uzrokom teških bolesti.

■   Francuski kardinal i državnik Richelieu prvi je shvatio da se iz strasti pušenja mogu izvući za državu velike koristi pa je predložio oporezivanje uvezenog duhana u Francusku. I nije pogriješio. Prema ostavljenim podacima doznajemo da je godine 1932. popušeno u Njemačkoj 5,5 milijardi cigara, 32 milijarde cigareta, prožvakano je 176 milijuna “paketića” duhana. Potrošeno je 1819 tona duhana za šmrkanje. Država je te godine ubrala od poreza više od 900 milijuna maraka (od poreza za šećer te je godine dobiveno 285 milijuna, a od piva 261 milijun). I danas se veliki dio državnih proračuna puni od duhana i duhanskih proizvoda.

■   Glavni dobavljač duhana za englesko tržište postalo je upravo mjesto koje je ime dobilo po kralju koji je duhan toliko mrzio. Godine 1611. John Rolfe donio je duhan s Trinidada u Jamestown, u Virginiji. Englesko tržište uskoro je preplavio proizvod iz Jamestowna. Do 1617. kolonija je izvozila već deset tona duhana.

■   Godine 1665. Samuel Pepys zabilježio je u svom čuvenom "Dnevniku“ pojedinosti eksperimenta Kraljevskog udruženja u kojem je "mačka uginula ubrzo nakon što su joj dali kap destiliranog ulja iz duhana“.

■   Tri kapi nikotina mogu ubiti psa, jedna kap mačku, a osam kapi konja. Tri grama šalju slona na onaj svijet, a za čovjeka je smrtonosno 0,06 grama.

■   Kad je engleski kralj zabranio koloniji da duhan prodaje drugim zemljama, kolonisti su se žestoko usprotivili toj odluci. Uzgajivači duhana nazvanog virginia poput Georgea Washingtona i Thomasa Jeffersona bili su među najstrastvenijim zagovornicima nezavisnosti kolonija. Većina potpisnika Deklaracije o nezavisnosti bili su pušači ili uzgajivači duhana, najčešće i jedno i drugo.

■   Tijekom građanskog rata širi se cigareta. Još brže nakon 1881. godine, točnije – nakon izuma Jamesa Bonsacka, stroja za izradu cigareta, kad one postaju glavni oblik uživanja duhana.

■   Potkraj 19. stoljeća počinje i neumorna kampanja protiv pušenja, rađa se Anti-Cigarette League of America. U Kansasu, tijekom izvedbe Bizetove opere Carmen radnja se ne smije odvijati više u tvornici duhana, nego na jednoj farmi mliječnih proizvoda.

............

PRIREDILA: Snježana STANIN