Uh, taj porez!

Svi ljudi moraju samo umrijeti i platiti porez, stara je američka izreka. Porez, taksa, harač, namet, danak, daća, dažbina… – različiti su nazivi za istu groznu stvar. Ali, nije porez naš izum. On postoji od davnine. Tijekom duge povijesti često je bio izraz krajnje surovosti moćnika. Katkad su pokazivali i nevjerojatnu maštovitost vlastodržaca koji su oporezovali gotovo nemoguće stvari.

Vespazijan                                                           Tit Flavije Vespazijan

..........................

Stari su Rimljani bili pravi stručnjaci za neobične poreze i carine. U namjeri da rimsku državu ekonomski osnaži i vrati joj staru slavu, rimski car Vespazijan (9.- 79.) uveo je porez na sve i svašta. Između ostalog, građani Rima su morali plaćati porez na javne WC-e. Kada je Vespazijanov sin Titus prigovorio ocu zbog donošenja takve odluke, car je zgrabio zlatnike zarađene tim porezom i stavio ih sinu pod nos. Titus je izgovorio: ”Non olet” (ne zaudara). U spomen na taj događaj u Francuskoj i danas javne WC-e zovu “la Vespasiennes”. Rimljanima su porez morali plaćati oni koji su živjeli u zemljama pod rimskom vlašću da ih rimska vojska ne bi pokorila na brzinu i surovo, nego polako. U Augustovo doba porez su morali plaćati neženje. Car je bio uvjeren da će štedljivost natjerati ljude da se žene i stvore obitelj koju je smatrao jezgrom društva.

Od 1695. do 1706. godine i u Engleskoj su neženje morali plaćati porez. Plemićima je on bio 20 šilinga godišnje, a ostalima jedan šiling. Na istu je ideju došao i Benito Mussolini. Tijekom fašističke vlasti u Italiji neženje su plaćali porez koji nije bio baš zanemariv.

U 14. su stoljeću u Španjolskoj takozvane “vesele udovice”, žene koje su se poslije muževe smrti htjele što prije udati, nemajući namjeru dugo nositi crninu, morale platiti visoki porez. Ali za ljubav, ili novog bogatog muža, uglavnom nisu žalile novca.

Prusi su plaćali visoki porez ako su željeli nositi čizme. Za vrijeme vladavine Petra Velikog muškarci su u Rusiji morali plaćati porez na bradu. Ruskog je cara ljutio ruski običaj nošenja dugih brada pa je želio da i Rusi izgledaju kao lijepo obrijani zapadnjaci. I u Veneciji su plaćali porez na dlake, ali druge vrste. Naime, u 15. stoljeću u Veneciji se za svako stavljanje perike na glavu morao platiti poseban porez. Iako su već same perike bile skupe i taj porez velik, bogatašima koji su ih nosili nije bilo teško platiti za taj hir. Sve za ljepotu!

U Francuskoj se u srednjem vijeku kartanje smatralo velikim grijehom. Da bi suzbili tu strast, za kupovinu karata za igru plaćao se veliki porez.

Francuskom kralju Luju XV. financijski je savjetnik predložio da se uvede porez na inteligenciju, jer bi tako vjerojatno svi plaćali. Nitko ne bi rekao da je glup i da ne treba plaćati taj porez. Francuski kardinal i državnik Richelieu prvi je shvatio da se iz strasti pušenja mogu izvući za državu velike koristi pa je predložio oporezivanje duhana uvezenog u Francusku. I nije pogriješio. Prema zabilježenim podacima doznajemo da je godine 1932. u Njemačkoj popušeno pet i pol milijardi cigara, 32 milijarde cigareta, prožvakano je 176 milijuna paketića duhana. Potrošeno je 1819 tona duhana za šmrkanje. Država je te godine ubrala od poreza više od 900 milijuna maraka (od poreza za šećer te je godine dobiveno 285 milijuna, a od piva 261 milijun). I danas se veliki dio državnog proračuna puni na račun duhana i duhanskih proizvoda.

U antičko je vrijeme vlast vodila računa da porezi budu u skladu s bogatstvom onih koji ih plaćaju. Imućni su plaćali više, a siromašni manje. U srednjem vijeku stvari su se promijenile. Vlastela je naplaćivala porez svakome i svugdje, čak i tamo gdje nije bilo nikakvog novca, jer vlastodršcima je novac bio nužan da bi ratovali i osvajali. Nastali su novi porezi: na pse, na ovce na žito… 

Najstrašniji su porez smislili Turci, koji su puna dva stoljeća (od 15. d0 17.) naplaćivali danak u krvi. Djeca su odvođena da bi se vratila mnogo godina kasnije, ali kao turski osvajači. Uz to, Turci su naplaćivali porez kršćanima, u svim krajevima koje su osvojili, samo zato što su kršćani.

Ludvig BAVARSKI (1314. – 1347.) smislio je rasistički porez – čim bi židovsko dijete napunilo 12 godina, moralo je plaćati porez od jednog florina.

Talijani su potkraj 19. stoljeća morali plaćati porez na vožnju biciklom – 10 lira za održavanje puteva koje su biciklisti “uništavali”. 

Početkom 19. stoljeća u Engleskoj se plaćao poseban porez na broj prozora. Što je vlasnik kuće imao više prozora, to bi plaćao veći porez.

U isto su vrijeme u Poljskoj oporezivali vlasnike kuća, ali prema broju dimnjaka.

I u našim su se krajevima plaćali razni porezi: u novcu, radu, vinu, žitu, vuni, siru, kožama, vojnoj službi…

PLAĆAO SE:

• porez na vinograd – trsovina
• porez na pašu – pašarina
• porez na drvo – drvarina , lugarina
• porez na žir – žirovina
• porez na prijelaz mosta – mostarina
• za ceste – cestarina…

Hrvatski ratnici koji su čuvali austrougarsku granicu prema turskom carstvu u 18. stoljeću morali su plaćati “vrapčji porez”. Naime, budući da su vrapci ugrožavali  ljetinu, svaka je kuća morala odstrijeliti 300 vrabaca.

Publije Vergilije MARON      

Koliko je star porez, star je i pokušaj izbjegavanja plaćanja poreza. Možda je u tome najmaštovitiji bio rimski pjesnik Vergilije ( 70. pr. Kr. – 19. pr. Kr.) . Budući da se u starom Rimu za zemlju na groblju nije plaćao porez, Vergilije je to htio iskoristiti i izbjeći plaćanje poreza za kuću. Došao je na “sjajnu” ideju. On je u svojoj kući održao sprovod za uginulu muhu (možda joj je baš on i pomogao da se nađe u takvom stanju). Tim je činom pjesnik pretvorio svoj dom u groblje i oslobodio se plaćanja poreza. 

Al CAPONE

Mnogi su pokušavali izbjeći porez s malo manje mašte i, kad su već vjerovali da su u tome uspjeli, završili su u zatvoru ili su morali platiti puno višu cijenu od one za “obični” porez. Sjetite se, i Al Capone (1899. – 1947.), ubojica i mafijaš, zatvoren je kad su federalne američke vlasti ustanovile da godinama nije platio porez. Zato ne smijemo “muljati”, nego prijaviti sve.

 Da bi među Rimljanima stekao popularnost, rimski car Lucije Domicije Aurelijan (214. – 275.) izdao je 274. godine proglas kojim je građanima oprostio sve zaostale poreze. Naredio je da se svi dokumenti o dugovanjima javno spale. Ali, nema više takvih kao što je Aurelijan, stoga – moramo biti spremni i dalje zavući ruku duboko u džep.

………………………….

REKLI SU O POREZU:

■   John DALBERG-ACTON (1834 –1902), engleski lord ovako je opisao dobrog

poreznika:

“Posao dobrog poreznika je u toma da se sa guske očupa što više perja sa što manje gakanja”

■   TACIT (oko 56. - oko 117.) jedan je od najvažnijih povjesničara starog

Rima:

“Narodu nema mira bez vojske, vojske nema bez plaće, a plaće bez poreza.”

■   ULPIAN (oko 170 – 223), rimski pravnik:

“Porez je živac države.”

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).