Napuštanje tvorničkog modela obrazovanja

Koliko često vidimo učitelje u učionici kojom vlada mrtva tišina, gdje se od učenika očekuje da budu roboti? Koliko se često zapitamo zadovoljava li ovakvo obrazovanje potrebe naše djece? Jedno je sigurno: ne dovoljno često.

U svitanje 20. stoljeća Sjedinjene Države su se mijenjale. Populacija se mijenjala zahvaljujući jednom od najvećih priljeva emigranata u tom stoljeću. SAD je postao najveća svjetska industrijska sila. Djeca su radila satima tvornicama kako bi prehranila svoje obitelji. Godine 1918. sve su države usvojile zakon koji zabranjuje rad djece u tvornicama i uključuje ih u obvezatni obrazovni sustav.

Nažalost, taj obrazovni sustav nije funkcionirao mnogo drukčije od tvornica kojima je vladala opresija. Učitelji su zahtijevali pokoravanje. Lekcije su se pamtile i ponavljale. Učenje je bilo pasivno.

U to su vrijeme obrazovanjem upravljali vođe poput Ellwooda CUBBERLYJA, koji je izjavio:

„Naše su škole tvornice u kojima se sirovi proizvod, dakle djeca, mora oblikovati u proizvod spreman suočiti se s različitim životnim zahtjevima. Specifikacije proizvodnje proizlaze iz zahtjeva 20. stoljeća, a zadaća je škole oblikovati učenike sukladno utvrđenim specifikacijama.”

Prošlo je stotinu godina. Nacija više ne prosperira na manualnom radu ili razmišljanju unutar okvira. Danas je upravo suprotno! Naša sadašnjost i budućnost ovisi o onima koji razmišljaju kreativno, onima koji razbijaju kalupe.

Ostaje pitanje: zašto učitelji i dalje trebaju tišinu, pokornost i tradicionalizam tvorničkog obrazovanja? Je li u pitanju strah od promjene ili tvrdoglavost koja nas sprječava da prigrlimo prijeko potrebnu kulturnu promjenu u obrazovanju kako bismo odgovorili na potrebe modernog svijeta koji se stalno mijenja?

Bez obzira na sve izgovore i razloge, moramo se kretati naprijed. Kako bismo dopustili učenicima da budu mentalno prisutni i uključeni u vlastito učenje, morat ćemo promijeniti naše viđenje o tome kako savršena učionica izgleda i zvuči. Kreativna učionica možda će biti malo bučnija. Možda i malo neurednija. Ona obvezatno mora imati vizualnu umjetnost, glazbu, pokret. Ona mora zahtijevati od učenika da konstruiraju znanje unutar sebe kako bi postali analitičari, dizajneri i ljudi sposobni rješavati probleme. Učionica novog doba mora se značajno razlikovati od jučerašnje. Obrazovanje se mora mijenjati. Moramo potaknuti njegovu promjenu, moramo to učiniti radi njihove djece.

„Glavna je svrha obrazovanja stvoriti ljude koji su sposobni činiti nove stvari, a ne samo ponavljati ono što su činile prethodne generacije – kreativne i inovativne ljude, pronalazače.” – Jean PIAGET

Napustite tvornički model obrazovanja.

Prigrlite kreativnost i maštovitost.

Jer kreativni mislioci su maštoviti i oni će promijeniti svijet.

…………………

NAPOMENA

• SAD: The Educators Room – američkiobrazovni portal čija je glavna svrha podići svijest o važnosti učitelja u društvu te zalaganje za obrazovne reforme, čiji bi glavni nositelji trebali biti učitelji.
• Izvor: theeducatorsroom.com