Novac ne može kupiti obrazovanje

Istraživanje na čijem je čelu naš kolega Blaise JOSEPH proučavalo je osamnaest škola iz siromašnih dijelova zemlje koji se mogu pohvaliti dosljedno naprednim akademskim rezultatima. U istraživanju se proučavalo šest zajedničkih čimbenika koji su pridonijeli ovom izvanrednom akademskom uspjehu.

Zanimljivo je da ulaganje dodatnih sredstava nije jedan od čimbenika uspjeha. Umjesto toga, kao čimbenici zdrave akademske kulture „isplivali” su staromodni principi obrazovanja:

• disciplina,
• iskusno vodstvo,
• visoka očekivanja,
• eksplicitno poučavanje,
• sveobuhvatno rano čitanje i
• učinkovita uporaba podataka o napretku učenika.

Ove su škole također sklone izbjegavanju sve popularnijeg modela „poučavanja koje se temelji na ispitivanju” i „konstruktivističkog pristupa” koji se još naziva „učenje temeljeno na izgradnji projekta” ili „kreativno razmišljanje” ili pak „učenje temeljeno na otkriću”.

Iako su u područjima sa najslabijim socioekonomskim statusom, ove škole većinom svojim rezultatima nadmašuju učenike drugih škola.

Od svih čimbenika, kao najvažniji u svim školama pokazala se disciplina. To se poklapa s rezultatima druge studije koju je proveo OECD, a koja je pokazala da 40 posto učenika smatra da je učionica prebučna i neuredna, a 20 posto učenika tvrdilo je da je učionica toliko kaotična da im to ometa rad.

Eksplicitno učenje pokazalo se drugim najznačajnijim čimbenikom, smatra Rebecca URBAN koja je u novinama The Australian pisala o studiji. Nedvosmislena očekivanja pomažu nastavnicima u održavanju discipline u učionici. Jasna pravila i postupci koji se dosljedno primjenjuju pokazali su se učinkovitima u upravljanju ponašanjem i postizanju boljih rezultata, kazala je Urban.

Eksplicitno učenje uključivalo je „jasne ciljeve, povratne informacije, osvrt na prethodne lekcije, učestalo provjeravanje razumijevanja učenika, prikaz stečenog znanja ili vještina te prakticiranje vještina pod vodstvom učitelja”. Ovo je u potpunoj suprotnosti s „učenjem temeljenim na ispitivanju koje omogućava učenicima mnogo slobodnog prostora”.

Nakon objavljivanja njezina članka, mrežni forumi ubrzo su preplavljeni komentarima koji potvrđuju podatke u istraživanju, svjedočeći osobnim iskustvima.

Političari ipak nisu shvatili poruku. Trenutačni maraton obećanja o „ulaganju u obrazovanje” jedno je od istaknutijih predizbornih obećanja. Unatoč „ubrizgavanju” desetaka milijardi dolara poreznih obveznika u obrazovne institute u posljednjih 12 godina, ni australska liberalna ni laburistička vlada nisu uspjele zaobići trend pada obrazovnih standarda.

NOVCEM SE IPAK NE MOŽE SVE KUPITI.

Studija, iznad svega, razotkriva farsu modernih metodologija učenja. Novi dokazi u korist tradicionalnih metoda poučavanja šalju jasnu poruku o tome da suvremenim metodama poučavanja nedostaju osnovne vrijednosti obrazovanja.

Ističući važnost „jasnih ciljeva” i „povratnih informacija”, studija nalaže da moderni sustavi učenja nemaju te vrijednosti. Naglašavajući potrebu za čestom provjerom razumijevanja učenika, isto se tako podrazumijeva da suvremene metode često zanemaruju ovaj iznimno važan zadatak.

Postoji još jedna dobrobit za učenike koju donosi povratak tradicionalnim metodama obrazovanja, a to je uklanjanje nepotrebnog stresa. „Učenje temeljeno na ispitivanju ili istraživanju” prebacuje odgovornost na učenika i za usvajanje nove lekcije, ali i za njezino oblikovanje u početni oblik.

Ideja o učenicima koji slijede vlastiti obrazovni put vrlo je privlačna. Učitelj se povuče i gleda kako se pred njim odvija i razvija učenje njegovih učenika. Ali taj je ideal samo iluzija.

Potaknete li dvadeset učenika da se svaki vodi vlastitom znatiželjom i maštom rezultat će biti kaos u učionici. Izgubit će se u zadatcima za čije rješavanje nisu potkovani znanjem.

Najproblematičnija je od svega činjenica da bez jasnih ciljeva učenja ne može postojati objektivni standard uz pomoć kojeg se može pratiti napredak ili nazadovanje učenika. To ostavlja prazan prostor u kojem se pretpostavlja da moderne metode djeluju.

Autori i provoditelji postmoderne pedagogije krojači su „careva novog ruha”.

„Učenje zasnovano na istraživanju” i „kreativno razmišljanje” nevidljiva su tkanina i nit koja otkriva obrazovnu golotinju naše djece.

Oni koji se stvari usude nazvati pravim imenom diskreditirani su kao neistančani, neznalice i previše nazadni da bi bili sposobni procjenjivati novije pristupe učenju.

..................

NAPOMENA

• AUSTRALIJA: Mercatornet – portal široke tematike vezane za složenost života u suvremenom svijetu.
• Izvor: mercatornet.com