Rođendani, rođendani….

… od papira s ispisanim datumom rođenja i stavila ih na jedan pano u razredu. Kad su se vratili ponovno u školu, to ih je iznenadilo i zainteresiralo. Stali su ispred panoa i proučavali tko od njih u kojem mjesecu ima rođendan. Kome je iz razreda prvome rođendan i hoće li ih pozvati na proslavu rođendana. Hoće li slaviti samo u razredu ili će organizirati proslavu rođendana u nekoj igraonici?

Sa zanimanjem sam slušala svoje učenike kako o tome ozbiljno pričaju i razmišljaju.

Škola je počela u utorak, a još su u srijedu proučavali rođendane.

Razgovarali su koji im je rođendan do sada bio najzanimljiviji i pričali su o posljednjem rođendanu kojeg su slavili u vrtiću.

Čim sam u četvrtak ujutro ušla u razred učenici su mi rekli da imamo jedan veliki problem, a taj je da naša Mara ima rođendan, a nema je u školi. Moje je srce bilo veliko do neba. Rekla sam im da se ne brinu, jer znam da je našoj Mari rođendan i da ćemo je svakako nazvati tijekom jutra kada ne bude na terapiji.

Dan ranije čula sam se s Marinom mamom i znala sam da je na terapiji do 11 sati i da ćemo je poslije toga nazvati. Tako sam i rekla u razredu: „Ekipo, Mara je do 11 na terapiji, ali poslije ćemo je svakako nazvati!“

Do 11 sati dva puta su me pitali koliko je sati i je li sada vrijeme da nazovemo Maru.

Poslije 11 sati stali smo u polukrug i nazvali Maru.

Pjevali smo joj preko telefona SRETAN ROĐENDAN.

Saznali smo od Marine mame da je sretna, da joj je drago što smo je zvali i pjevali joj te da će drugi tjedan doći u školu.

SUBOTA: sat razrednika i proslava Marinog rođendana.

Crtamo nešto za našu prijateljicu i potpisujemo se na male kartice od kojih smo joj složili narukvicu.

Nakon toga jedna djevojčica iz razreda u ime svih djevojčica slavljenici čestita njen dan. Nakon toga dječak iz razreda u ime svih dječaka iz razreda čestita slavljenici.

Zatim svi zapjevamo Sretan rođendan, Happy birthday, a onda još neku pjesmu po želji slavljenice. Mi smo pjevali Kad si sretan i naravno Hohi poki - Marinu najdražu pjesmu.

Nakon toga častimo se grickalicama, pjevamo i veselimo se.

Moji prvaši ne žele kući. Subota je, nema produženog boravka, ali oni ne bi doma.

Njima je baš lijepo u školi.

PONEDJELJAK, nakon prvog sata, Teo dijeli pozivnice za rođendan. Čujem razgovor u kojem raspravljaju u kojoj je to igraonici, tamo smo bili, tamo je super…. Ne miješam se u njihove razgovore. Drago mi je da razgovaraju, da im je sve to zanimljivo, da se druže i izvan škole.

Nakon toga Mara dijeli pozivnice. A onda nastaje problem. Isti datum, isto vrijeme druga igraonica. Što sada? Vjerujte mi nije mi bilo drago, ali što je tu je. Zovem Marinu mamu i preznojim se - što sada. Mama veli ma nema problema promijeniti vrijeme održavanja.

I tako je Marina mama spasila dva rođendana.

Moji učenici i dalje pričaju o vikendu koji je pred nama i o dva rođendana na koja se spremaju.

……………….

Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb