Berba jagoda i osobne vještine

Što više košarica, više kuna. Prva je pomisao da ne zvuči preteško za 500 kuna po danu… Učini ti se u prvi mah da je to odličan sezonski posao, poželiš čak uzeti 20 dana godišnjeg i nabrzaka zaraditi 10.000 kuna. Hehe, kad nešto zvuči tako dobro, svjesno nastojimo ne razmišljati  o tome da ima neka kvaka, zar ne?

A kvaka je u tome da treba izdržati. Zamislite: nepregledno polje jagoda, redovi kojima ne vidiš ni početak ni kraj, žari zvizdan, gori i nebo i zemlja, oči te peku od znoja koji ti se cijedi niz lice, a leđa  pucaju od bolova jer si cijeli dan pognut,  sati se vuku bezobrazno polako, dan traje kao vječnost… milijun puta poželiš odustati, ali milijun i jedan put ipak ne odustaješ jer ti treba tih nesretnih 500 kuna.

Pustimo sad jagode, one su bile samo metafora. Ono o čemu zapravo govorimo jest da treba pametno, bez stresa izdržati poslove koji nas više ne vesele, tupave naputke, naporne ljude, nepravedne odluke…  Ako se nešto nikako ne može promijeniti nego se mora izdržati, onda moramo naučiti kako to učiniti. Pođimo od vrlo neugodne spoznaje da svatko od nas sam odlučuje hoće li se nastojeći izdržati nešto što mora osjećati kao žrtva pa tonuti u mrakove dok ne odustane… ili će (poput Sizifa u Camusovom eseju) pronaći ne samo smisao u onome što mu se događa, nego i zadovoljstvo sobom i onim što radi.

Psiholozi nas upozoravaju na dvoje:

1. Nesretnima i nezadovoljnima ne čine nas okolnosti, nego emocije kojima reagiramo na njih.

2. Okolnosti uglavnom ne možemo promijeniti, ali možemo naučiti upravljati svojim emocijama.

Psihologija Lisa Feldman Barrett u svom nedavnom TED govoru tvrdi da svatko od nas nad svojim emocijama zapravo može steći puno više kontrole nego što to uopće možemo i zamisliti.

 Vratimo se na trenutak opet analogiji s jagodama. Kad plaćam 15 kuna za mjericu jagoda, zapravo plaćam vrijeme potrebno da dođu na rod,  nečiji trud da ih uzgoji, nečiji trud da ih pobere, nečiji trud da ih donese na tržnicu i proda…  Plaćam sva nečija ulaganja u jagode i troškove da stignu do moje zdjelice.

Volimo li jagode, spremni smo platiti i cijenu koju smatramo previsokom samo da bismo u njima uživali. A što je s plaćanjem cijene ulaganja u SEBE? Jesmo li jednako toliko spremni uložiti truda i vremena u učenje osobnih vještina?