Čitalačka pismenost – šesti uvjet života

Nekako kao da nam je neugodno reći da je i čovjek dio životne zajednice biljaka i životinja. A jest. Međutim, čovjeku osim vode, zraka, svjetlosti, topline i hrane za život i rast treba još i – čitalačka pismenost. 

Plakala sam od nemoćnog bijesa prepoznavanja, nevjerice i ogorčenosti dok sam čitala Doktrinu šoka kanadske aktivistice, novinarke i sveučilišne profesorice Naomi Klein. Podnaslov knjige je: Uspon kapitalizma katastrofe.  Ideja je: izazvati masovni šok koji će cijelim narodima razoriti njihov poznati svijet i stvoriti razdoblje duboke dezorijentacije i nazatka, a onda iz njihovih zemalja isisati sav kapital i stvoriti novi poredak.

Doktrina šoka je na hrvatski prevedena 2008, godinu dana nakon engleskog izdanja, u vrijeme kad smo u Hrvatskoj bili u dvostrukom šoku: prvom zbog još svježih ratnih rana, a drugom zbog grabežne privatizacije za koju smo počeli shvaćati da nije posljedica rata, nego njegov uzrok… Plakala sam zbog svih dragih prijatelja koji su ubijeni zbog tuđih interesa. Okrutno jasno me opalila spoznaja da je tragedija koja se nama događala samo repriza već isprobanih južnoameričkih scenarija: izmanipulirati i nahuškati cijele narode da se međusobno ubijaju kako bi globalni ratni profiteri, doktori šoka, mogli grabiti… Pitanje koje mi se neprestano nametalo, bilo je: Zašto smo dopustili da nas izmanipuliraju i uvuku u to? Zašto smo nasjeli? Zašto nismo prepoznali? Zašto nas povijest ništa nije naučila?

Nismo čitateljski pismeni ako ne znamo prepoznati manipulaciju. Noam Chomsky objasnio je deset strategija masovnog manipuliranja koje koriste mediji. Za potrebe manipulatora, one bi se mogle ovako sažeto prepričati:

1. Kad god je neka ozbiljna frka koju želiš prikriti, preusmjeri pozornost javnosti na nešto banalno i nebitno.
2. Želiš li nametnuti neko rješenje, prvo zakuhaj problem, navedi masu da se izbezumi, a onda se pojavi kao spasitelj sa svojim rješenjem.
3. Što je promjena koju želiš nametnuti masama veća, to je strpljivije uvodi: malim žličicama da primijete, ali da se ne pobune.
4. Kad je promjena koju želiš nametnuti masama za njih  izrazito nepovoljna, unaprijed je najavi, a onda odlaži, odlaži… dok se ne priviknu i ne pomire s njom.
5. Masama se obraćaj kao da su imbecili. Kako im se obraćaš, tako će se i ponašati.
6. Podjaruj im emocije. Dok im emocije divljaju, razum im je isključen.
7. Masama uskrati kvalitetno obrazovanje. Preopasno je za tebe ako nauče misliti.
8. Slavi i veličaj glupost i prosječnost da masa ne poželi učiti i biti bolja. 
9. Ubijaj im samopouzdanje i stvaraj u njima osjećaj krivnje pa ćeš ih lakše navesti da te slijede.
10. Zlorabi nove spoznaje neuroznanosti i psihologije kako bi mase lakše učinio svojim kupcima i svojim glasačima.

Nismo čitalački pismeni ako u javno izrečenim riječima ne razlikujemo činjenice od interpretacija. Ako ne razlikujemo vijest od komentara. Ako gutamo ono što čitamo i čujemo, a ne promišljamo o tome. Vježbaj: uzmi novine i dok čitaš razvrstavaj činjenice iz teksta na jednu stranu, interpretacije i komentare na drugu. Čega ima više?

Nismo čitalački pismeni ako ne razlikujemo argumente od smicalica i podvala. Vježbaj: odaberi dva suprotstavljena teksta, na primjer jedan koji su o Istanbulskoj konvenciji pisali pristaše, drugi koji su pisali protivnici. Bez obzira kojima se priklanjaš, nastoj čitati neutralno: izdvoji argumente i smicalice jednih i drugih. Hladne glave promisli: koji su muljali?

Nismo čitalački pismeni ako smo neuki. Ako smo neuki, naime, ne znamo ni što su činjenice, a što interpretacije, ne znamo što su argumenti, što smicalice, ne znamo odabrati podatke potrebne da bismo mogli kritički promišljati. Ne znamo učiti. A da bismo mogli učiti, učenje treba zavoljeti. Veli derviš Šems iz Tabriza: Čovjek ne može spoznati ono što ne može voljeti. Nema mudrosti bez ljubavi. Vježbaj: ne dopusti nijednom danu da prođe, a da ne naučiš nešto novo. Veseli se svemu što si naučila, uživaj u učenju. Cijeli svijet neka ti bude učionica, svaki čovjek kojeg putem sretneš neka ti bude učitelj.

Napokon, nismo čitalački pismeni, ako ne čitamo knjige koje nas navode na razmišljanja što bi bilo kad bi bilo… U nedavnim prosvjedima, oni koji prate HBO kanal u Sluškinjama su prepoznali likove iz jedne od televizijskih serija. Oni koji ne prate seriju i nisu pročitali roman kanadske spisateljice Margaret Atwood vidjeli su samo lude namaškarane ženske koje zbog nečega prosvjeduju. One, međutim, koji su u miru pročitali Sluškinjinu priču zazeblo je oko srca od straha. Obuzela ih je ista nelagoda koja je ocjenjivački sud na prošlogodišnjem, 69. sajmu knjiga u Frankfurtu navela da autorici dodijele prestižnu njemačku nagradu za mir zbog njezine političke intuicije i vidovitosti, odnosno sposobnosti uočavanja opasnih tendencija u društvu. Vježbaj: čitaj distopije. Kreni od Orwella i Huxleya i promisli koliko su se i kako njihova predviđanja od prije 70 godina ostvarila u današnjem svijetu. Razmišljaj i o Sluškinjinoj priči  napisanoj prije 30 godina. Prepoznaješ li što iz njezina romana u suvremenome društvu?

Danas čovjeku osim vode, zraka, svjetlosti, topline i hrane za život i rast doista treba još i – čitalačka pismenost. Treba mu čitanje. Čitanje između redova, kao na onom legendarnom plakatu Borisa Ljubičića iz 1994. na kojem je između mutnih golemih redaka u kojima piše ČITAJTE IZMEĐU REDOVA sitnim slovima ispisao istinite priče vukovarskih prognanika.  Čitati između redaka znači približiti se dovoljno da vidiš ono bitno. Uroniti. Pronaći pravu priču. Ne dati se zavesti velikim, a mutnim.