Ključ s četiri utora

Polazeći od tog krajnjeg cilja, dizajniraju se kurikulumi, preporučuju modeli rada s učenicima te sadržaj i opseg nastavne građe. Problem je, međutim, da nam je krajnji cilj mutan: danas zapravo pojma nemamo za kakav to život i za kakvo tržište rada treba pripremati svoje učenike.  

U Zagrebu je prije nekoliko dana održana Future Tense konferencija na kojoj je četvero vodećih svjetskih futurologa iznosilo svoja predviđanja o tomu kako ćemo živjeti i poslovati u budućnosti. Ja osobno jako volim „što bi bilo kad bi bilo“ teme pa me ono što je govorio Gerd Leonhard  doista natjeralo na razmišljanje.  Središnja tema Leonhardovih  promišljanja je utjecaj razvoja znanosti i tehnologije (posebice razvoj umjetne inteligencije) na razvoj čovječanstva. Uvjeren je, naime, da će ljudi u vrlo bliskoj budućnosti, dakle za deset do dvadeset godina u svim aspektima života postati potpuno ovisni o inteligenciji koja nije biološka. Računala su već danas u mnogočemu inteligentnija od ljudi, ne možemo se natjecati s tehnologijom ni u jednome poslu koji se može automatizirati. „Ne učite djecu rutinskim poslovima koji uključuju ponavljanje jer im tako jamčite nezaposlenost“ – poručuje Leonhard.

Tri najvažnije vještine u kojima računala (zasad) nisu nadmašila čovjeka su kreativnost, inventivnost i empatija. Umjetna inteligencija postaje sve sposobnija učiti. Postaju li i naši učenici sve sposobniji samostalno učiti? Zato ključu neophodnom učenicima koje priprema za život i za tržište rada treba urezati i četvrti utor: vještinu učenja.

Jedina istinska reforma školstva oduvijek su bili – učitelji. Najodgovorniji dio učiteljskoga posla leži upravo između onoga za što učenike moraju ocijeniti i onoga što će učenicima doista trebati u životu. To je vaš prostor, dragi učitelji. Vi ga sami dizajnirate. U njemu ste vi carevi! Golema je to moć i golemi izazov. Sretan vam Svjetski dan učitelja!