Pamet nije dovoljna

Mnogi plaćaju skupe tečajeve da nauče razvijati inteligenciju svoje djece u najranijoj dobi. Svi oni na neki način vjeruju da je visok stupanj inteligencije obećanje za kasnije uspjehe u životu. No, je li uistinu?

Pogledajmo primjer testa od samo tri pitanja za kojeg većina popularnih portala za mjerenje inteligencije tvrdi da je „najkraći IQ test ikad”.

1. Cijena palice i loptice je dolar i deset centi. Palica košta dolar više od loptice. Koliko košta loptica?
2. Ako pet strojeva napravi pet proizvoda u pet minuta, za koliko će minuta sto strojeva napraviti sto proizvoda? 
3. U jezeru rastu lopoči. Svakoga se dana broj lopoča u jezeru udvostruči. Ako je lopočima potrebno 48 dana da prekrije čitavo jezero, koliko im dana treba da prekriju polovicu jezera? 

Brzopleti će rješavač testova na ova pitanja odgovoriti: loptica košta 10 centi, sto strojeva treba sto minuta da naprave sto proizvoda, a lopočima trebaju 24 dana da prekriju polovinu jezera. Ti su odgovori – netočni.

• Netočnost prvoga odgovora posljedica je površnoga čitanja. U pitanju se ne kaže da palica košta dolar, nego da je za dolar skuplja. Pretpostavimo li da loptica košta 10 centi, palica bi morala koštati dolar i deset centi, a palica i loptica zajedno dolar i 20 centi. Točan odgovor, dakle, nije 10 centi, nego pet centi.
• Netočnost drugoga odgovora posljedica je brzopletosti i nerazmišljanja. Samo mrvičak razmišljanja dovoljan je da zaključimo – ako jedan stroj u minuti napravi jedan proizvod, onda će u jednoj minuti biti napravljeno onoliko proizvoda koliko ima strojeva. (No, možda je i taj odgovor netočan: možda je pet različitih strojeva potrebno da rade u nizu kako bi za jednu minutu napravili jedan proizvod. U tom je slučaju odgovor na pitanje nemoguć… jer ne znamo koliko je kojih strojeva među onih sto.)
• I treće je pitanje zamka za loše čitače i za brzoplete. Riječ je o broju koji se svakoga dana udvostručuje. Ako je lopočima trebalo 48 dana da prekriju cijelo jezero to znači da su prethodnoga dana prekrivali pola. Točan je odgovor, dakle, 47 dana.

Svi smo u životu prošli neki oblik službenog testiranja inteligencije (npr. onaj za polaganje vozačkoga ispita) pa imamo iskustvo s takvim testovima. Znamo da se sastoje od zadataka s namjerno napravljenom zbrkom u odnosima među elementima. Pritom ta zbrka može biti zadana riječima, slikom ili brojevima. Do rješenja se dolazi pronalaženjem algoritma kojim treba raspetljati zbrku da bi se riješilo zadatak: uočilo ispravan redoslijed, popunilo prazno mjesto u sustavu ili izbacilo uljeza. Istim se algoritmom u testu obično može riješiti nekoliko različitih zadataka. Od svega u tim testovima najbolje se sjećamo odgovora zbog kojih se najviše nerviramo: onih na koje smo zbog brzopletosti – odgovorili netočno.

Ne želim ovom kolumnom reći da svatko tko pozorno čita pitanja i razmišlja može ostvariti spektakularne rezultate u testovima inteligencije. To nije točno. Međutim, upravo zbog nerazvijenih navika čitanja i zbog razmišljanja mnogi u tim testovima spektakularno podbacuju. Sjajna tema za razgovor s roditeljima uvjerenima da imaju djecu na rubu genijalnosti i ogorčeni su što njihovi genijalci imaju loše ocjene. Za postizanje uspjeha u učenju, baš kao i u svemu ostalome što činimo, potrebno je razviti i ustaliti još neke važne navike.

1. Točnost. Budi točan, poštuj rokove, stigni na vrijeme. Onaj tko želi biti točan unaprijed razmišlja, planira i organizira.
2. Radna etika. To je odgovoran odnos prema radu. Radna je etika preduvjet dobre suradnje: ljudi s kojima nešto zajednički radiš moraju osjećati da se mogu osloniti na tebe, da ćeš dati sve od sebe kako bi najbolje što možeš učinio/učinila ono što si obećao/obećala. 
3. Usredotočenost. Ne rasipaj energiju na sto stvari odjednom. Odluči što ti je najvažnije i svu energiju uloži samo u to.
4. Trud, zalaganje i posvećenost. Tvoji te talenti i darovi sami po sebi ne mogu dovesti do uspjeha ako nisi spreman/spremna zasukati rukave, raditi, razmišljati o tome kako radiš, isprobavati razne nove načine na koje bi se moglo brže i bolje obaviti to što radiš. Ne dopusti pogreškama da te obeshrabre: uči iz njih, ispravi ih, pokušavaj ponovno (ali na drugi način) i ne odustaj dok ne postigneš ono što želiš.
5. Stav. Imati ispravan stav znači čvrsto vjerovati da možeš izvršiti svaki zadatak, ali samo ako se doista potrudiš, naučiš ono što ne znaš i zatražiš pomoć za ono što ne možeš sam/sama. 
6. Suradljivost. Surađujući s drugima udružujemo svoje talente i darovitosti. Ne nadmećemo se međusobno, nego se ujedinjujemo protiv zajedničkoga „neprijatelja”: izazova, zadatka ili problema koji želimo riješiti. Učimo jedni od drugih i veselimo se zajedničkom uspjehu.
7. Spremnost. Dobro se pripremi za svaki projekt u koji se uključuješ: prouči, prikupi podatke, promišljaj, razvijaj vještine koje će ti biti potrebne… Ima jedna odlična izreka koja kaže: Ne pripremiti se, znači pripremiti se za neuspjeh. Uvijek se pripremaj – za uspjeh!

Tužno je kad dijete blistave inteligencije zakaže iz tako banalnih razloga kao što su brzopletost i nerazvijene navike razmišljanja i ponašanja. Jednako je tako tužno kad prosječno dijete zakaže, jer je zbog upornih neuspjeha posumnjalo u sebe i u svoju pamet. Na kraju nekako ispada da uopće nije stvar u pameti, stvar je – dobrim navikama. A uz našu pomoć svako dijete uz manje ili više truda može ih razviti.