„Živi medij”

Dobar film koji je ispunio svoju misiju ostavi nas nijemima izvjesno vrijeme, s pogledom prikovanim za ekran (filmsko platno) čak i nakon što završi odjavna špica.

Između izlaska iz filma i prebacivanja u stvarnost, potrebno je vrijeme tišine da bismo uronili u sebe i kasnije mogli procesuirati ono što smo vidjeli, čuli i doživjeli u proteklih sat i pol ili dva. Da bi filmski doživljaj bio maksimalan, a analiza ispunila očekivanja, jako je važno da odvajanje od imaginarnoga bude spontano, a ne naglo i izazvano nekim vanjskim utjecajem.

• U tim kratkim trenutcima „između dva svijeta” duša je na samom vrelu umjetničke snage djela, napaja se emocijom i porukom autora.
• Taj se kratki proces zbiva na razini nesvjesnog.

Nasilne prekide te spone vrlo često doživimo u kinodvoranama kad publika ustaje i uz žamor kreće prema izlazu, nerijetko još i tijekom završne scene. Katkad zbog nerazumijevanja filmske umjetnosti, katkad i zbog pomanjkanja opće kulture, a nije isključeno da se i na tako banalnom primjeru odražava sve izraženiji hibrid „odgojnog stila” koji postaje i sve češći stil života – da je u redu u svakoj situaciji usredotočiti se isključivo na sebe i zadovoljiti svoje potrebe, a da je usmjerenost na potrebe drugih tek odlika romantičnih gubitnika.

......................

PRILOG

Prijedlog interpretacije dokumentarnog filma

VRIJEME IGRE Petra KRELJE

......................

Kako god, za učitelje, za škole kao odgojno-obrazovne institucije, tu ima i te kako mnogo posla.

U vremenu vladavine sveopćeg pomanjkanja kritičnosti i uz mogućnost brze razmjene ideja kad se svaki odgojni stil začas „iskrivi” te postane odgojni spin, uz malo volje i čvršći stav, u školama se djecu može odgajati – dobrim primjerom.

Iako smo zaključili da imamo sve manje „alata za odgoj” i da nas uplitanje u odgoj može stajati i neugodnosti, da manjka umjetničkih predmeta i podražaja, možemo i trebamo pridonositi tome da komunikacija s umjetnošću općenito, ne postane tek privilegij manje skupine u društvu. Imamo još mnogo načina na koje učenike možemo uputiti i na „težu” knjigu, kao i na konzumaciju „kulture uživo”. Jedan je od njih da nikad ne smetnemo s uma da smo, kao „živi medij”, uvijek u mogućnosti vlastitom emocijom prenijeti učenicima emocije i poruke autora umjetničkog djela, bilo da je riječ o književno-umjetničkom tekstu, filmu, skladbi ili likovnom djelu. Druga je mogućnost da se digitalnim trendovima više koristimo za poticanje stvaralaštva te ih, baveći se stvaralaštvom, učimo i razumijevanju „jezika umjetnosti”.

Kad u svojoj nastavi planiram sat filmske kulture, priželjkujem da se u mojoj učionici dogodi onaj prethodno opisani trenutak tišine nakon završetka filma. Da djeca ostanu sjediti i gledati pred sebe, i kad na platnu nema dalje. Da etapa emocionalno-intelektualne stanke koju svakodnevno bilježimo u svojim pripremama bude snažna, a „buđenje” učenika spontano.

Nju oblikujemo dobrom motivacijom. Oblikujemo je i svojom emocijom i svojim odnosom prema umjetničkom djelu koje predstavljamo. Svojim primjerom. Prenosimo znanje, ali i emociju. Kad čitamo književni tekst neka to bude posebno svečan trenutak. Kad najavljujemo film, glazbeno i likovno djelo, osvrnimo se na autora, na kontekst i vrijeme u kojem je nastao, na njegovu životnu priču. Ponudimo im informacije koje će im osvijestiti motive konkretnih umjetnika da se izraze na svoj način, tijekom svoga života.

Prošli su tjedan moji četvrtaši ostali nijemi nakon prikazivanja dokumentarnog filma Vrijeme igre Petra KRELJE.

Prostorija je bila puna emocija, a nastala tišina usmjerila ih je da tijekom iznošenja svoga doživljaja odmah prepoznaju i temu – otuđenost, samoću djeteta iz radničke obitelji u velikom gradu. Ne mogu izraziti koliko mi je učiteljskog zadovoljstva donio čitav niz pametnih odgovora na moje pitanje kako im je „filmskim jezikom” autor uspio tako jasno prenijeti baš tu poruku!

Jedan za drugim do mene su stizala vrijedna dječja zapažanja – glazbom, npr. u sceni gdje su sva djeca s ključem oko vrata i gdje ne razaznajemo što govore već čujemo samo žamor; kadrom iz ptičje perspektive kad djevojčica ide u trgovinu pa je vidimo malenu u velikom prostoru betonskog naselja u izgradnji; čestim krupnim planovima njezina lica koje je uvijek vrlo ozbiljno; zvukovima velegrada iz offa dok gledamo kako sama provodi vrijeme do polaska u školu; odsustvom intenzivnih boja u filmu; naglašenim zvukovima koji prate obavljanje kućanskih poslova i koji odjekuju stanom jer je sama; iznenadnim skretanjem kamere na obiteljsku fotografiju kad djevojčica izlazi van; odsutan pogled roditelja na obiteljskoj fotografiji, kadar koji tek djelomično otkriva igru gumi-lastikom na balkonu gdje joj stolice zamjenjuju prijatelje...

Kako god bilo, dok je učitelja, nastava neće nikad biti isključivo prenošenje znanja i informacija, već i razmjena emocija.

Sve što trebamo jest osloboditi svoje, kako bi i djeca oslobodila svoje. Danas je teško upustiti se u to s pravom mjerom, kad nam sa svih strana pljušte poruke poput ove: „Profesionalac je osoba koja pomirljivo i bez dileme odustaje i od rješavanja uočenog problema, koja vješto hini autizam ako bi postupci mogli ugroziti njegovu karijeru.”

Lakše je to kad ispred nisu problemi djece...

Zato će svaki učitelj tražiti svoju pravu mjeru, jer tu nema pravila. Ključno je iskustvo, a i ono nije uvijek mjerodavno za procjenu, kad radimo u atmosferi kaosa.

Nudim i prijedlog za interpretaciju dokumentarnog filma Vrijeme igre.

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

………………………………………………………………

• DOPRINOS ŠKOLI ZA ŽIVOT [6. DIO]  U stablima ima nešto neodoljivo
• DOPRINOS ŠKOLI ZA ŽIVOT [5. DIO]  Crtice iz mizanscene
• DOPRINOS ŠKOLI ZA ŽIVOT [4. DIO]  Sebični gen učitelja 
• DOPRINOS ŠKOLI ZA ŽIVOT [3. DIO] Bajka o autonomiji učitelja
• DOPRINOS ŠKOLI ZA ŽIVOT [2. DIO] Hrabro s Filmskom kulturom! 
• DOPRINOS ŠKOLI ZA ŽIVOT [1. DIO] Je li kritičnost loša?