Medijska pismenost - 5 do 12

KORISNO PRISJEĆANJE I VREMEPLOV

Djedov TV Dnevnik i medijska pismenost

utorak, 15. svibnja 2018.

Sjednimo nakratko u vremeplov. Kasne sedamdesete godine prošloga stoljeća. U najvećoj prostoriji seoske kuće, nalik na kuhinju i blagovaonicu u jednome, upravo je završila večera. Baka je oprala posuđe i svoje mokre, žuljave ruke briše o kuhinjsku krpu.

Djedov TV Dnevnik i medijska pismenost

Potom uzima drvenu klupčicu. Stavlja je sasvim blizu TV-a. Naslanja lice na široke dlanove i glasno izgovara svoje „Bože pomozi!”. Djed se već smjestio na svoj kauč, šuška jastukom, jer ga pokušava uglaviti pod leđa. Unuci se igraju na podu, ali spontano će prekinuti sve žustre rasprave čim na djedovu nosu budu naočale s debelim okvirom. Jer, u večernjem ritualu prepoznaju „vrijeme prije Dnevnika”.

Sve utihne kad na ekranu zatitra „sat s crticama”.

Djeca su uzbuđena, jer najtanja kazaljka u pravilnome ritmu upravo odbrojava posljednje sekunde do „pola osam”. Željno iščekuju da se preklopi s kazaljkom za minute, jer se natječu tko će uspjeti viknuti „Sad!”. baš kad sliku sata zamijeni globus i kratko zarotira, uz poznatu glazbu.

Dobra večer! – prostorijom odzvanja glas voditelja večernjega televizijskoga Dnevnika.

Djed kima glavom u znak pozdrava.

Dobra večer! – izgovara naglas.

Djeca jedva uspijevaju suzdržati provalu smijeha. Izbjegavaju kontakt očima, grče šake i drže se za trbuhe koji poskakuju, jer djed odzdravlja voditelju na malom ekranu. Znaju da nije trenutak za smijanje, jer vijesti tek počinju, a pregled vijesti mora proći u apsolutnoj tišini. Pogledom prate mimiku bakina i djedova lica. S velikom pozornošću promatraju njihove pokrete i geste. Uslijedit će bakino ljutito mrmljanje u bradu, odmahivanje rukom u nevjerici, puckanje jezikom i zamahivanje glavom. Zabavljat će ih djedovi smiješni komentari zbog kojih baka zabrinuto izgovara uvijek istu rečenicu:

„Šuti, nemoj da te netko čuje!”

Djed zna da voditelj Dnevnika ne može čuti njegov pozdrav, ali ga ipak svaku večer pristojno pozdravi. Baki su dragi djedovi komentari, ali svejedno uvijek uzvikuje svoje „Pazi!”.

Iz opisanog rituala koji se odigravao svaku večer prije i tijekom prikazivanja glavnog Dnevnika na televiziji, a koji živo pamtim i danas, spoznavala sam mnogo toga što sam ponijela sa sobom u život. Zahvaljujući uvodnoj špici Dnevnika nikad nisam bila u dvojbi da je Zemlja okrugla. Već sam u predškolskoj dobi izmjenu dana i noći povezivala s rotacijom Zemlje te se lako snalazila na satu bez brojki.

Promatrajući odrasle koji gledaju vijesti i prateći njihove geste i mimiku lica naučila sam da su vijesti važne, da možeš sumnjati u ono što čuješ u njima, da su neke od njih dobar povod za smijeh i ironiju te da sa „svojim mišljenjem” trebaš biti oprezan ako ga iznosiš javno.

  

Podijelila sam ovu sličicu iz djetinjstva kako bih naglasila one male, ali vrijedne utjecaje obitelji na dječje spoznavanje svijeta putem medija, u ovom slučaju – televizije. I da je tim malim utjecajima moguće pomoći najmlađima kako bi što prije razumjeli televizijski jezik, ali i jezik svih drugih medija.  

Iako se djeca danas rode okružena njima, i mediji kao takvi nisu im nepoznanica, to ne znači da se rode i s razumijevanjem medijskih sadržaja. Problemi nastaju kad ih gledaju bez kontrole, bez jasnoga cilja i svrhe. Kad uz njih nema nikoga tko bi im rekao što je od toga dobro, a što nije. Što je stvarno, a što izmišljeno. Što je moguće, a što nemoguće. Što je laž, a što istina. I kako iz interakcije audiovizualnih sredstava koji su zapravo SIGNAL za sadržaj, mogu sve to razaznati. Bez znanja i iskustva koja trebaju imati da bi pravilno dešifrirala te signale, ne bismo im u najranijoj dobi trebali postavljati pitanje „Što želiš gledati?”, a zatim ih ostavljati same uz ekran da bismo u miru mogli obaviti neki svoj posao.

Dok taj proces učenja traje, što češće bismo trebali zajedno s njima gledati sve što i ona gledaju, pozivati ih da gledaju zajedno s nama i pritom verbalno i neverbalno reagirati na sadržaj. Katkad će to biti moguće tek usput, a katkad ciljano i planirano.

Djeca rastu s televizijom. I djeca uče s televizijom. Već s pet, šest mjeseci prepoznaju figure na ekranu, a s osam, devet prekinut će igru kad na televiziji ugledaju nešto što prepoznaju iz svakodnevnog života. Ona utječe i na razvoj socijalnih vještina, jer nudi niz vidnih i zvučnih podražaja na koje i najmlađi reagiraju. Imitiraju ponašanja koja vide u televizijskim sadržajima – kako ljudi komuniciraju, kako izražavaju sreću, a kako tugu, kako reagiraju kad su ljutiti. Televizija pridonosi i izgradnji djetetova identiteta. Kakav će utjecaj televizija imati na određeno dijete, ovisi o mnogočemu – o dobi, interesu, stupnju kognitivnog razvoja, itd. Ali i te kako ovisi i o tome kakve su navike gledanja televizije obitelji u kojoj dijete odrasta – posreduju li odrasli prilikom gledanja nekog sadržaja ili ne, razgovaraju li s djetetom ili međusobno o njima, komentiraju li naglas i kako, s kojim ciljem najčešće gledaju televiziju? Je li svrha gledanja skratiti vrijeme kad vani pada kiša, zabaviti se, educirati se, informirati...

Pričom s početka teksta nisam željela idealizirati prošlost i pozivati na „dobra stara vremena” kad je u pitanju obrazovanje za medije. Jer tada ga nije ni bilo. Ispričala sam je tek da naglasim koje su životne okolnosti, uvjeti i način života jedne prosječne obitelji tada bile zapravo sretne okolnosti za djecu koja su trebala iskustvo i znanje odraslih za razumijevanje televizijskih sadržaja i razvijanje kritičkog odnosa prema istima.

PRVA SRETNA OKOLNOST bila je činjenica da se televizijski program gledao u jednoj prostoriji, na jednom TV prijamniku te da nije bilo mnogo programa i sadržaja. A najvažnije, djeca su bila izložena onim vidnim i zvučnim podražajima s ekrana koje su birali odrasli. Zato jer se na televiziji primarno gledalo ono što odrasli žele gledati, a djeca su jednostavno bila tu, uz njih. Tu su sretnu okolnost tada dijelila više-manje sva djeca.

DRUGA SRETNA OKOLNOST, za mene osobno, bila je da su članovi moje obitelji vrlo živopisni likovi koji su uvijek otvoreno reagirali na različite televizijske sadržaje, iznosili svoje mišljenje pred nama klincima te s nama razgovarali o svim temama koje su nas zanimale.

Važan je prvi korak u procesu medijskog odgoja i obrazovanja informalno obrazovanje, koje se odvija na spontanoj i nesvjesnoj razini u svakodnevnom životu. Ako kao roditelji i učitelji obratimo pozornost na taj „detalj” i iskoristimo ga maksimalno, stvorit ćemo dobar temelj za zdrav suživot naše djece s medijima.

…………………….

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb

...........

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

Vezani članci
Školski portal: Prodajem Pinokija

Prodajem Pinokija

U ovoj drugoj, gudačkoj, ništa im se ne da, sve…

Školski portal: Druga strana medalje

Druga strana medalje

Naime, dosta pojedinaca drži da mogu raspolagati našim slobodnim vremenom.…

Školski portal: Nova učenica u razredu

Nova učenica u razredu

Ne zaostaje za drugom djecom, jer gradivo lovi svojim ritmom,…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava…

Školski portal: Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

... odijevaju Crvenkapičinu haljinu, lovčev šešir…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…