Gdje ima volje, ima i načina!

…a kako se do sada čini, bez nekoga dubljeg promišljanja o povezivanju s umjetničkim aspektom medijskih sadržaja. Tehnologija ne bi smjela biti sama sebi svrhom.

Način na koji se pristupa stručnom usavršavanju učitelja za reformske promjene dovoljno govori o tome koliko se plitko grebe po medijskoj pismenosti.

Moje kolegice i ja osjećale smo silnu nelagodu na edukaciji prošloga tjedna koja je naslovom teme mnogo obećavala.

Među nama je zavladala nevjerica kad smo shvatile da nakon napornog radnog dana i nastave slušamo o izradi pozivnica za Božić u nekom od brojnih računalnih programa te nas se pritom upućuje da možemo mijenjati font teksta i boju slova, a, vjerovali ili ne – i sliku u pozadini!

Pametnome dosta.

Nisam sretna ni ako će se edukacija učitelja svesti isključivo na online tečajeve u sustavu Loomen, gdje ćemo educirati jedni druge, dok nas navodno nadgleda „nečije oko”. Učitelji razočarani tom idejom spomenuti koncept edukacije već sada uspoređuju s reality showom, a nevidljivoga promatrača naziva se – Big Brother.

Humor uvijek cvjeta kad je ljudima teško, stoga ne treba zamjeriti što je kritika obojena ironijom i metaforom.

Ne treba se tome ni čuditi, jer tako osmišljena edukacija za „velike promjene” uistinu djeluje neozbiljno i otužno.

Nedavno se netko našalio rekavši da je sve to i smišljeno kako bi se nasmijavanjem učitelja potaknulo malo više humora u nastavi.

To je trenutačna realnost, dok izvjesni broj nas prosvjetara romantičara sanja o otvaranju specijalističkih studija...

S ogoljenih i hladnih terena elektroničkih platformi za obrazovanje, koje su zapravo tek krhki „kosturi” reforme, poskočit ću na vedriji dio današnje kolumne – na sadržaj.

Ishodište sadržaja bit će film Kreše GOLIKA „Imam dvije mame i dva tate”, koji nisam slučajno odabrala uz sadržaj o kojem želim pisati.

Iskreno se nadam i da će podsjećanje na njega razveseliti mnoge kolegice i kolege, i to pripadnike generacija u najboljim godinama života.

Film u nastavi, gledavši općenito, nosi mnogo nedovoljno iskorištenoga potencijala.

Medij filma izvrstan je za prenošenje moralnih i edukativnih poruka, jer omogućuje snažnu identifikaciju gledatelja sa sadržajem, odnosno likovima. Najviše od svih medija „radi” na emocijama, i baš radi toga može biti odlično polazište te poticaj za razgovor s djecom i mladima, o mnogim, njima važnim i zanimljivim temama.

Jedan je od ciljeva nastave razvijanje empatije, a to je svakako najbolji put kojim ćemo u konačnici utjecati na razvoj „zdravih” stavova i svjetonazora naših učenika, posebice kad je riječ o prihvaćanju i uvažavanju različitosti. O tome uvijek mnogo govorimo. Međutim, obrazujemo i odgajamo djecu u zemlji koja je 24. na ljestvici po ravnopravnosti spolova [ više informacija u članku „Hrvatska pri dnu ljestvice ravnopravnosti spolova u EU” ]

•  Treba li nas zabrinjavati taj podatak?
• Trebamo li, mi odrasli, osjećati odgovornost i poduzimati nešto?

Nije nepoznato da u razredima imamo sve više djece koja dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, ili najblaže rečeno iz konfuznih i složenih obiteljskih prilika. Zaključili smo već da je škola, uz obitelj, jedino mjesto na kojem se mogu popravljati negativni društveni trendovi. Sadržaj koji ću ponuditi danas motiviran je upravo time.

Nisam slučajno odabrala baš ovaj film za promišljanje o složenosti obiteljskih odnosa.

Svojim glumačkim i drugim kvalitetama vrlo je dojmljiv i izvrsno prikazuje različite perspektive viđenja konkretne obiteljske situacije, što je opet uvjetovano posebnim karakternim osobinama samih likova, ali i položajima koje imaju u društvu.

NASTAVNE SU ZADAĆE ZA OVAJ NASTAVNI SAT SLJEDEĆE:

• razvijati spoznaju da podjela poslova u obitelji ne ovisi o spolu već o organizaciji života
• razvijati spoznaju da je uloga oba roditelja različita, ali jednako vrijedna u odgoju djeteta
• razvijati sposobnost prepoznavanja neravnopravnih položaja u obitelji
• poticati uvažavanje i prihvaćanje različite uloge roditelja u obitelji, bez stereotipa.

Nakon gledanja i analize filma, na jednome nastavnom satu možete se baviti ovom temom uz gledanje pojedinih scena i vođenim razgovorom. Prizori iz filma ciljano su montirani kako bi učenici bez poteškoća uočili temu. Uz gledanje isječaka, zadatci predviđeni u nastavnom listiću formulirani su tako da usmjere učenike na usporedbu likova – majke i oca te uvide njihovu različitu percepciju vezanu za brigu prema djeci.

Metodom razgovora i nizom poticajnih pitanja od učenika se traži da samostalno izraze svoje mišljenje i donesu određene zaključke.

Današnji tekst privest ću kraju završnim riječima četvrtaša s kojima sam provela ovu aktivnost.

Tek da argumentiram da se mnogo toga može promijeniti obrazovanjem.

Ako ima volje, ima i načina!

 ✿ U PRILOGU SU SVI MATERIJALI ZA PROVOĐENJE AKTIVNOSTI.

Povratne informacije učenika dobivene anonimnom anketom nakon provođenja aktivnosti – istaknuta je prosječna ocjena, ponuđene su ocjene od 1 do 10:

• jasnoća zadatka 9,64;
• korisnost zadatka 9,64;
• zanimljivost 8,24;
• moje znanje/vještine prije 5,92;
• moje znanje/vještine poslije 9,68;

SLOBODNI KOMENTARI UČENIKA:

• Meni je zanimljivije gledati film, jer lakše shvatim muško-ženske odnose.
• Ja sam kroz film shvatila da su muško i žensko jednaki.
• Zanimljivo mi je kad preko filmova učimo o ljudima i njihovim poslovima.
• Sad znam o ženskima i muškarcima. Kako se žena brine o djeci, a kako muškarac radi svoje.
• Mislim da angažman roditelja nije ravnopravan. I da se i otac i majka trebaju jednako brinuti za odgoj djece.
• Briga o djeci jednako je važna kao novac od kojeg žive.
• Tata se više zabavlja s jednim sinom, nego s drugim. Trebali bi se i mama i tata jednako zabavljati s djecom. Oboje su jednako važni.
• Nije ravnopravan, zato što jedna mama radi poslove, a druga ne, a tate popuštaju. Briga o djeci i posao jednako su važni.
• Majka radi bolje od oca, jer se brine o djeci, čisti, kuha itd. Otac zarađuje novce, dođe kući i svira svoje.

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

………….