Sebični gen učitelja

Dok stojite pred djecom i ostvarujete ciljeve u zadanome vremenu, trebate jako brzo misliti, u svim smjerovima, i brzo djelovati. Radite istodobno mnoge oku nevidljive stvari da svako dijete u razredu dovedete do željenog ishoda.

To je najodgovorniji dio posla, ali ujedno najslađi, jer brzo naučite kako svaku odluku možete učiniti najboljom. Radite posao iz kojega stalno crpite mnogo dobrih i plemenitih spoznaja koje su primjenjive i u vašem životu.

• Kontinuirano njegujete istinoljubivost i iskrenost.

Radno vrijeme provodite s djecom, što vam daje rijedak privilegij da najveći dio radnog vremena možete biti ono što jeste. U odnosu na mnoge poslove danas, gdje je za uspjeh potrebno „staviti sebe sa strane”, u vašemu je to prednost. Iako najčešće živite i radite „u jednome” pa vas posao u nekom smislu poprilično „uzme”, u drugome opet ostanete uvelike svoji.

…… o O o …...

✿ U PRILOGU OVOG TEKSTA ✿ 

Prijedlog za interpretaciju kratkog igranog filma

PORCULANSKI JEDNOROG

…… o O o …...

Tijekom navodno predugoga ljetnog odmora o koji se spotiču mnogi kad žele obezvrijediti vaš rad ili ga ne razumiju zbog uske perspektive i slabo izoštrenih osjetila, vi ne mirujete – planirali ste unaprijed cijelu nastavnu godinu, planirali ste svaki mjesec, svaki tjedan i svaki nastavni dan, a na kraju ćete prije „nastupa” pred djecom razraditi i svaki svoj nastavni sat. Radite za radnim stolom uz literaturu, ali i kadgod i gdjegod se ukaže prilika. Izvlačite ideje iz svakodnevnog života, a kad posve uđete u „metodički mehanizam”, iskaču same iz svega što vas okružuje. Krcati ste bilješkama: u bilježnicama, rokovnicima, u Wordu, na nekim papirićima što su došli pod ruku...

Bezuspješno ih pokušavate razvrstati po nekoj logici i zatim odustajete, jer je lakše i brže smisliti novu ideju, nego pronaći neku u toj „prašumi”. Tražeći rješenje koje bi vam pomoglo zadržati svaku, a najčešće su najbolje one koje se izrode na najnemogućijim mjestima, sanjarite o nekoj varijanti „čarobne pločice” koju bi vam kakav vrstan kirurg ugradio izravno u mozak. Da se ideje bez vašeg upliva jednostavno bilježe u nju, ali i razvrstavaju same od sebe te izvlače kad ih zatrebate. Da ne „rezuckaju” vaš privatni život i da vam se prijatelji koji nisu u prosvjeti prestanu iščuđavati.

Uza sva planiranja za nastavu, makar je planirali cijelo ljeto i dobar dio rujna, pa i svakodnevno tijekom čitavoga radnog vijeka – nije dovoljno precizno i dovoljno da se na to možete i apsolutno osloniti. To je tek početak vašeg angažmana. Kad stanete pred učenike ne postoji „izverglat ću svoje i spokojno otići kući”. Takav se sat ne dogodi ni kad najviše priželjkujete, kad se po već stoti put dogovarate sa sobom kako biste baš i mogli danas, jer je krajnje vrijeme da se malo poštedite.

Nastava poprima svoj konačni oblik tek kad zabilježeno „oživljavate” pred učenicima. Uspjeh vašeg poučavanja ovisi o tome koliko ste spremni brzo djelovati u novim situacijama, istodobno kad se ta interakcija zbiva. Gradite ju na licu mjesta u uvjetima kulminacije. Podsjeća na dobar džez-koncert, jer kontinuirano improvizirate prepušteni osjećajima i vođeni nesvjesnim, ali u svakom trenutku znate što radite i odlučujete kako ćete svoj koncert učiniti još boljim uz brojne nepredviđene situacije. Poput kakvoga vremenskog putnika mijenjate vremenske zone. Čas ste u sadašnjosti pa ih propitujete, čas ste u prošlosti da biste se prisjetili odakle ste krenuli, a već ubrzo uranjate u budućnost i procjenjujete koliko je dobro to što djeci govorite i što s njima radite sada.

I planiranje koje kao razrednik pripremite za svoj razred, više od „kostura bez mesa”. Jer međusobni odnosi učenika također su kontinuirano u promjenama, a bitna su varijabla za vaš poslovni uspjeh. Isplanirate, ali unatoč tome svaki nastavni sat svejedno je uvijek nastup u „emisiji uživo”. Ne možete reprizirati ni stare, a ni tuđe, jer su okolnosti uvijek drukčije. I dobro da je tome tako!

Učitelju može ići u prilog ta složenost njegova posla koju rijetki shvaćaju.

U trenutku interakcije između pripremljenih sadržaja i učenika otvara se prostor nepregledne kreativnosti i dinamike koja vas drži vječno mladim i emocionalno bogatim čovjekom.

• Odgovornost i složenost posla održavaju vašu dobru mentalnu kondiciju.

Svakodnevna izloženost kritici najzahtjevnije publike na svijetu potiče vas da kontinuirano radite na sebi, njegujete svoju osobnost, da razvijate sve vrste inteligencija. Kad od svojih planova i priprema stvarate „meso nastave” imate priliku pridonijeti nekom značajnom budućem trenutku, pokrpati nečiju nesigurnost, ublažiti ili sasvim odagnati strahove, potaknuti na stvaranje... Shvatite da već posjedujete „čarobnu pločicu” u glavi i da ste jedan od „xy” posto privilegiranih stanovnika svijeta.

Katkad nemate vremena za sve što biste željeli ostvariti. Stalno je „prenapeto” pratiti učenike na više različitih kanala istodobno i do kraja „isplesti” plan i program. Ne stižete iskoristiti baš svaku vrijednu situaciju koju uočite, jer ih je često previše zbog mnogobrojnog ljudstva u školskim klupama. Jer između dvadeset i nešto prioriteta imate vremena odabrati tek nekolicinu. Ali i od takvih objektivnih nemogućnosti stvarate odgojno-obrazovni sadržaj koristan za život.

Škola je odgojno-obrazovna ustanova. To svi ponavljaju. I oni koji čine da njezinu odgojnu ulogu svedu na minimum, čak i da je sasvim nestane.

PROSTOR UČITELJEVE KREATIVNOSTI

Nema znanja bez jasne odgovornosti prema njemu i bez spoznaje o tome čemu nam služi. Znanje ne opstaje ako motivacija izostane. To se ne spoznaje samo od sebe. To ne odgaja ni društveno ozračje u kojem vlada manjak uzora za čestitost i poštenje, a o znanju je suvišno i govoriti. Učitelj je ključna osoba koja može mijenjati ružnu sliku društva. Ako ga „obrišu”, „prekvalificiraju” u instant-verziju, zaključite sami što slijedi.

Kad ste učitelj razredne nastave, posebno ste važna karika, jer imate utjecaj na temelje o kojima ovisi smjer – prema znanju ili prema odustajanju od znanja. Provodite s učenikom najviše vremena. Povezujete trenutnu situaciju, okolnosti, ozračje u djetetovu okruženju, predviđate buduće rasplete. Ako je potrebno možete staviti na čekanje ili reducirati sadržaj iz plana te žrtvovati jedan školski sat za razgovor s djecom – baš cijeli sat! Učitelji znaju kakvo je bogatstvo, privilegij i korist za zajednicu kad rijetko uspiju „ukrasti” čitav sat za „obični” životni razgovor s djecom. U stalnoj utrci s vremenom da zadovoljite tu potrebu, lako osmislite nastavu kojom ćete rješavati dječje brige, a da ne izostavite nijedan važan (ključni) pojam iz plana.

Učitelji razredne nastave trenutačno su jedini stručnjaci u zemlji koji su u svom formalnom obrazovanju na učiteljskim fakultetima stekli najbolje kompetencije za takvo provođenje nastave, a u praksi skromnih uvjeta dobro izoštrili vještinu i intuiciju.

To je jedinstveno spakiran „paket kompetencija” koji inženjer možda može razumjeti, ali ga sigurno neće kontinuirano slijediti, jer u njegovu obrazovanju nisu svi kolegiji imali fokus na razvijanju tog „paketa kompetencija”. Misija Učiteljskog fakulteta očito nije shvaćena.

Ushit i smisao koji doživite kad učiteljevanjem otvorite opisani prostor gdje biva sama esencija ljudske kreativnosti jedan je od razloga zbog kojih je dobro što se nastava ne može izvoditi repriziranjem, ni svojih, a ni tuđih „emisija”. Adrenalin koji se pritom izlučuje pomaže vam da se lako nosite s odgovornošću i kad ga društvo ne smatra osobitom, ali i sa svakodnevnim egzistencijalnim problemima. Razlog je zapravo sebičan, ne humanitaran, kako neki vide.

Kad se pobunite, upućujete kritike i apelirate na zdrav razum vodećih u obrazovanju, a dobar vas dio građana osudi za ucjenu iznuđivanjem javnog sažaljenja, isprva nije vam jasno kako ne shvaćaju da su u svakoj lošoj „odgojno-obrazovnoj priči” djeca i mladi ljudi najviše na gubitku. Pa vam ih opet bude malo i žao, jer u usporedbi s vama koji imate spoznaju o tome, oni su mnogo veći gubitnici. Žao vam je i pojedinaca u MZO-u i u gradskim uredima za obrazovanje, jer ne shvaćaju da će im se trenutačna politika koja ih je zaposlila u te urede prvom prilikom nasmijati u brk. Ako ne prije, onda kad se bude procjenjivala šteta i pozivalo na odgovornost promašaja. A vi ćete i dalje biti u najboljem mogućem okruženju – s djecom. Istinoljubivi, iskreni u onome što radite.

Učitelji su zapravo sebični. Podnijet će sve, jer bez obzira na društveni status uvijek profitiraju kao ljudi i imaju miran i spokojan san.

• U prilogu je PRIMJER NASTAVNE PRAKSE znakovit za vrijeme koje nema „ni glavu, ni rep”. Stoga je najbitnije oplemeniti nastavu vrijednim razgovorima uz životnu i poučnu temu, na satu filmske kulture.

• Preporuka učiteljima: ako niste, pročitajte knjigu Sebični gen Richarda Dawkinsa

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.