Tri tajna sastojka skandinavske inovativnosti

Učitelji, učenici i administratori odbacili su svoje školsko odijelo i obukli udobne majice i šarene trenirke. Svi su zauzeti igranjem grupnih igara u obližnjoj šumi.

PRVI ŠKOLSKI TJEDAN U SKANDINAVIJI

O prvom školskom tjednu u Skandinaviji slušala sam od svojih kolegica i dobrih prijateljica iz High Tech Higha Loni BREGQVIST i Tine SCHUSTER. Jedna je, u sklopu stipendije, boravila u Finskoj kako bi proučavala inovacije, a druga se u Danskoj bavila dugoročnim savjetovanjem.

Posebno me zanimalo što je skandinavski obrazovni sustav učinilo svjetski poznatim. Naposljetku, četiri od pet skandinavskih zemalja u 2018. svrstalo se među 12 najboljih obrazovnih sustava u svijetu. Štoviše, unatoč tome što čine samo tri posto svjetske populacije, njihov je doprinos čovječanstvu u području glazbe i tehnoloških inovacija izniman.

Kao i Loni i Tina, pretpostavila sam kako njihova domišljatost proizlazi iz visokog standarda, strogoga nastavnog plana i programa, dugoga školskog dana, neograničenog financiranja, obvezatnog testiranja i neograničenog pristupa tehnologiji. Umjesto toga, saznala sam da sve navedeno neznatno pridonosi njihovu uspjehu.

Čarolija skandinavskoga obrazovnog sustava krije se u načinu na koji grade odnose u svojim školama.

Ovo su, prema mom mišljenju, čarobni sastojci skandinavskoga obrazovnog sustava.

AUTONOMIJA INOVIRANJA I PREUZIMANJA RIZIKA

Nema formalnih procjena nastavnika. Nema državnih ispita prije 16. godine. Nema ocjenjivanja djece u prvih šest godina školovanja. Ovo su neke od najvažnijih svojstava obrazovnog sustava koji se ponosi autonomijom i povjerenjem.

Zapravo, u Finskoj prosječni učitelj provodi samo četiri sata dnevno u učionici, a ostale sate usavršavajući svoj zanat.

Iako postoji državni kurikulum po kojem učitelji rade, on je sastavljen poput korisnih vodiča. Kako je kazala Tina SCHUSTER - „u razgovoru s bilo kojim učiteljem nikad nisam stekla dojam da ih nadređeni procjenjuju”. Umjesto toga, zadaća je školskoga vodstva osigurati učiteljima uvjete u kojima mogu napredovati.

Na primjer, kad je učitelj s učenicima želio organizirati kampiranje s temom preživljavanja, nadređeni su odgovorili: „Zašto to ne bismo pretvorili u tradiciju?”

Učenicima je također omogućena određena razina autonomije. Tina je jednom prilikom, promatrajući nastavu, primijetila kako je učiteljica, nakon što je jedan predškolac došao u školu prekasno u jakni i čizmama za snijeg, jednostavno kazala: „Znaš što ti je činiti.”

Za pet je minuta dječak skinuo svoju odjeću, sjeo na mjesto i bio spreman za rad. Ovakva se vrsta autonomije gradi na povjerenju.

SOLIDARNO I EGALITARNO DRUŠTVO

„Hej Janet, što imamo za domaću zadaću?” Ovakav biste razgovor možda očekivali među dvama bliskim prijateljima. U Skandinaviji je djeci, međutim, dopušteno obratiti se učitelju imenom i smatra ih se obrazovnim partnerima. Kako je objasnila Loni BERQVIST, to je način njegovanja prijateljskog okružja u kojem je učenje zajedničko iskustvo.

Možda je to razlog zbog kojeg danski učitelji, umjesto da otvaraju udžbenike, prvi školski tjedan provode gradeći odnos s učenicima igrajući zajedničke igre i prakticirajući „hygge”, koji se može prevesti kao „lijepo i ugodno provedeno vrijeme”.

Primjena filozofije „hygge” nastavlja se i u učionici, jer su učenici slobodni osmisliti i ukrasiti učionicu po svojoj želji. Umjesto da se, nakon svakog sata, sele iz učionice u učionicu, oni ostaju u istoj prostoriji dok se učitelji kreću od jednog do drugog razreda.

Odnosi temeljeni na jednakosti prelijevaju se i na odnos učitelja s nadređenima. Tina Schuster objašnjava kako svaki dan svi u školi jedu zajedno i svi učenici imaju pravo na zdrav i topli obrok. Ručak nije vrijeme za razgovor o ocjenama, već vrijeme za njegovanje školskog zajedništva. Uz istu visinu plaće, broj slobodnih dana i prilika za profesionalni razvoj lakše je kolege gledati kao saveznike umjesto kao protivnike. Osjećaj zajedništva silno je izražen, pa tako kad učitelj prijavi probleme s mentalnim zdravljem i uzme sedmodnevnu stanku za odlazak na skijanje ostali se učitelji udruže kako bi „pokrili” njegove sate.

RAVNOTEŽA RADA I ODMORA

Kad sam počela raditi kao učiteljica, povezivala sam svaku minutu koju sam provela planirajući, ocjenjujući, poučavajući i razmišljajući o školi sa svojom učinkovitošću. Nakon dvije godine shvatila sam da neću dočekati treću godinu ako ne promijenim način razmišljanja.

Skandinavske zemlje znaju vrijednost ravnoteže. Nakon svakih 45 minuta nastave slijedi obvezatan 15-minutni odmor. Svaka se osoba u školi koristi ovim odmorom bez obzira na svoju ulogu. To vrijeme možete iskoristiti čak i za drijemanje u zbornici (istinita priča). Možda je fokus na ravnoteži u školskome danu razlog što Tina, kako tvrdi, nikad nije vidjela nesretnog učitelja.

Dok se u SAD-u i drugim strožim obrazovnim sustavima učenje izjednačava s brojem minuta koji su dodijeljeni satnicom, koncept „izgubljenih minuta” u Danskoj ne postoji. Umjesto toga, danske škole uravnotežuju minute poučavanja s minutama rada na cjelokupnom djetetovu razvoju. Učitelji upoznaju svakog svog učenika tijekom kućnih posjeta, satova savjetovanja i društvenih okupljanja u zajednici.

..................

NAPOMENA

• SAD: GettingSmart.com – zajednica za razmjenu informacija vezanih za inovacije, poučavanje i učenje.
• Izvor: gettingsmart.com